Drugi dugo očekivani album trenutno najveće pop ikone agresivni je dance floor uradak protkan utjecajem Madonne koju je tim potezom Lady Gaga odlučila skinuti s trona.
Lady Gaga… pitanje koje se i dalje veže za nju jest koje je njeno poslanje, njena misija. Pokuša li se to dešifrirati, lakše bi se mogla shvatiti i njena glazba. Prvi dojam je da je riječ o neprikosnovenoj pop ikoni o kojoj se preko tabloida gotovo zna sve. No sva ta eksponiranost je obično ništa drugo nego krinka. Olako bi bilo okarakterizirati je kao ekstravagantnu osobu koja je zahvaljujući ekstravaganciji postala to što jest. Na sreću, i zagrebačka publika imala je priliku, uživo na koncertu upozna Lady Gagu i otkriti da je uistinu ona rijetki glazbeni talent, osoba koja je u stanju napraviti nezaboravni show i potpuno uvući svakoga u svoju priču, zahvaljujući tome što je prva pop zvijezda koja je od jedne velike mane uspjela napraviti vrlinu. A mana je neprilagođenost.
Lady Gaga je majka neprilagođenosti, koja u širokom zagrljaju prihvaća sve one koji se tako osjećaju. A u današnje vrijeme ih je jako puno. Ona je istovremeno pankerica koja želi biti pop zvijezda i pop zvijezda koja se osjeća kao pankerica. Konkretno, ne uklapa se nigdje, a opet se savršeno uklapa u današnju sliku svijeta. Čak je njen super ekstravagantni modni stil ustvari eksponencijalno iskazana neprilagođenost. Ili ima prevelike naočale kroz koje se ništa ne vidi, ili odjeću koja potpuno sputava kretanje, zbog potpetica pada pred kamerama, ili je skoro gola, ili ima sako u obliku grbe…
U svakom slučaju više liči na djevojčicu koja je kriomice obula mamine štikle i nespretno korača u njima, nego na pojam ženske elegancije koji nedodirljivo klizi kroz masu. Poput zaigranog djeteta isprobava kreacije „odraslih“ u kojima se i ponaša kao dijete koje se tek sprema na život. Priču o Ružnom pačetu svi znamo. Zna je i Gaga. I zna (ili osjeća) koliki efekt pobuđivanja masovne simpatije kod čitatelja/promatrača/slušača isti izaziva, jer tko se bar jednom u životu nije osjetio kao ružno pače (koje će tek kasnije postati jedno od najgracioznijih bića)? Zanimljivo je kako je ona shvatila da je ta dječja priča puno jača od one na koju su se navukle njezine kolegice, ostale pjevačice koje sudeći po tome kako se ponašaju su više fokusirane one drugu priče koje fasciniraju djevojčice u kojima je princ kao deus et machine nakon koje se djevojka iz neuglednog staleža promiče u princezu.
Još je jedna stvar zanimljiva o Lady Gagi, koja se uglavnom ne zna, a to je da ona nije samo još jedan u nizu proizvoda glazbene industrije, već nešto drugačije pojava u biznisu. Ona je u potpunosti nezavisan projekt (zajedno s vojskom suradnika) koji izravno kontrolira aktivnosti diskografa. Primjerice njen tim odobrava (ili ne odobrava) svaki vizual ili bilo kakvu glazbenu aktivnost, dok s druge strane oni nikome ne podnose račune. Pa se zato i događa da sama Gaga (bar se tako vjeruje) objavi singl prije nego je najavljen ili na svom Twitter profilu „slučajno“ objavi krivu fotografiju covera.
Dakle tu je u pitanju sistem po kojem obično djeluju zvijezde čija karijera i karizma traje već desetljećima. Gaga je i to ubrzala svojom pojavom, pa bi bilo uistinu naivno smatrati je samo još jednim projektom na način kako su to primjerice Rihanna ili Katy Perry, ili kao što je prije njih bila Jennifer Lopez i Britney Spears. Kako je svojim modnim izričajem sažela i multiplicirala modne eskapade dosadašnjih pop ikona, Gaga je i u biznisu stvorila atmosferu kaosa u kojem naizgled (ili za stvarno) sve ovisi o mušićavosti glavne zvijezde.
Na tako dobro pripremljenom terenu „stalnog iščekivanja“ izdavanje drugog albuma se čini kao dječja igra koja će kad god se dogodilo biti prihvaćeno kao događaj godine. A to se upravo i događa ovog tjedna. Hype oko Gage je veći nego prilikom objavljivanja singla „Judas“ na Uskrs, čak toliki da se na „Born This Way“ u najmanju ruku gleda kao na buduću smjernicu popa.
Stoga sagledajmo stvari u tom smjeru. Isključivo glazbenom, a tu se nakon preslušanog materijala nameće ona stara izreka: Na zapadu ništa novo, koja je proslavila pisca E. M. Remarquea. Gaga je albumom „Born This Way“ odlučila pomesti Madonnu i sebe ustoličiti na njeno mjesto. Pri tome se nije usudila ići korak dalje i malo više eksperimenirati već je dojam cijelog albuma da se radi o solidnom broju remikseva Madonninih pjesama u distorziranom hard elektro popu. Uz opasku kao da je nastao na nasadama pjesama s početka osamdesetih čija osnovna karakteristika je bila oduzimanje daha pjevačicama, slušateljima i plesačima. Nešto kao moderne verzije „Holding Out For Hero“ Bonnie Tyler i „Nowhere Fast“ Fire Inc.-a (iz filma „Vatrene ulice“), no opet bez upečatljivih pjesama koje bi mogle zaslužiti status evergrina.
Distorzija i kompresija elektronske podloge je mjestimično nesnošljiva. Slušati „Born This Way“ na slušalice stvara osjećaj prženja mozga.Gaga se poigrava s aranžmanima posebice u uvodnom dijelu, koji je i najjači dio albuma. „Marry The Night“ solidno otvara isti, a aranžmanski je rascjepkana pogotovo na kraju i odaje dojam kao da je isti složio Prodigy. „Born This Way“ na drugom mjestu kao „Express Yourself“ 21. stoljeća je očekivani razvoj situacije, dok nešto slabija „Government Hooker“ koja je više oslonjena na provokativni tekst i spominjanje JFK-a premosnica je do narednog hit singla „Judas“. Potom dolazi mali odmor od hard core elektronike u obliku pjesme „American“ čiji uvod podsjeća na Madonninu „Evita Peron“ fazu, dok je ostatak ulazak u sferu latino pop dive Jennifer Lopez.
U pjesmi „Hair“ samo u uvodnom dijelu zabljesne saksofon, dok glavno poglavlje opet pripada agresivnom elektro zvuku. „Scheisse“ na njemačkom jeziku koketira sa stilom Kraftwerka, (ali samo koketira) i zajedno s „Bloody Mary“ priprema teren za „Black Jesus + Amen Fashion“ – Gaginu transcedentnu „Like A Prayer“ pozu.
Nakon toga slijedi stilski miš-maš u obliku „Queen“ (koja u stihovim naglašava riječi „Killer Queen“ i time stvara digresiju na istoimenu pjesmu britanske grupe Queen), „You And I“ – pop country singla koji kao da je rađen za Shaniu Twain i „Heavy Metal Lover“ – koja naravno nema nimalo veze s heavy metalom (više veze ima „Electric Chappell“ zbog uvodnog gitarskog rifa koji također biva uspješno zamijenjen zvukom synthesizera). Sve završava s pjesmom „Edge Of Glory“ koja pak ne pruža nimalo više zadovoljstva od uvodne „Marry The Night“, ali opet sa snažnim naslanjanjem na Madonnin stil. Gaga naravno bolje pjeva od Madonne, ali ono što kopka u općem dojmu jest: je li Madonnu uistinu pomeo netko tko je odlučio igrati po njenim pravilima?
Tako da se Gaga kao glazbenica na drugom albumu ne pojavljuje u svjetlu nečeg novog i intrigantnog, već samo kao vješta majstorica kopiranja i reciklaže. Punk djevojka nažalost nije dovoljno artikulirano progovorila iz nje, već proračunata poslovna žena čiji je moto: „Kraljica je mrtva, živjela kraljica“. Stoga se prvijenac „The Fame“ koji nije bio toliko opterećen Madonnom može smatrati puno uspješnijim.
Nakon svega uvijek ostaje samo glazba, a realno gledano treba razmisliti hoće li se 2011. upamtiti po Adele ili Lady Gagi. Možda je Stefani ipak odigrala na krivu kartu, iako ni to nije loše za jednu pankericu u duši.
Ocjena: 6/10
(Universal Music, 2011.)
Saznajte više: Gagin ekstravagantni ‘Born This Way’ foto session
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
