Laibach, Die Antwoord i Kiril – ‘šengenska’ noć pomirenih krajnosti

Drugi najveći uspjeh prvog dana ovogodišnjeg Schengenfesta može se smatrati činjenica da kiša nije omela koncerte u ovom neobičnom ljetu bogatom obilnim padalinama. Prvi je naravno bila glazba.

Die Antwoord na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

Glazbeni festival u Vinici na samoj granici Slovenije s Hrvatskom otvorio je vrata u petak 1. kolovoza pred kojima su se u podužim redovima počeli slijevati posjetitelji opremljeni kamperskom opremom za predstojeći glazbeni vikend koji bi trebao kulminirati u nedjelju nastupima grupa Morcheeba i HIM.

Prva večer pružila je uobičajeno šarenilo line-up-a, koji ovaj festival njeguje,  pred, po slobodnoj procjeni, 4-5 tisuća okupljenih.

Moveknowledgement na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

U 21.30 sati na pozornicu je izašao Moveknowledgement, peteročlani domaći slovenski bend koji je vješto spojio rock, hip hop i elektropop glazbu. Prošle godine su se predstavili i na zagrebačkom INmusicu, a najlakše bi ih se moglo opisati kao učenike i sljedbenike LCD Soundsystema jer iz njihove glazbe zrači to ozračje njujorškog clubbinga. Pošteno su zagrijali publiku pred izlazak slovenskih glazbenih velikana Laibach.

Laibach na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

S osobnog stajališta najviše me zanimalo kako Laibach funkcionira na domaćem terenu. Nije isto gledati ih u Zagrebu i u Sloveniji, bivšoj najzapadnijoj republici pokojne Jugoslavije čiju federativnu strukturu je krajem 80-ih upravo Laibach najviše provocirao svojim totalitarističkim imidžom. Slovenija je prva od ex Yu država ušla u sastav EU-a, a Laibach ljeta gospodnjega 2014. svojim albumom „Spectre“ i toj uniji predviđa krah – dakako onaj u kojem izrastaju razni totalitarizmi.

Die Antwoord na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

Kotrljale su se u svojoj ironiji tako, primjerice; „The Whistleblowers“ i „Resistance Is Futile“ i apeliralo na publiku na „No Siegheiling“ (i nije ga bilo) dok su se na video zidu iza benda prikazivali isječci iz SF filma „Iron Sky“ iz 2012. koji se na zanimljiv način bavi teorijom bijega njemačkih nacista na Mjesec i njhovim osnivanjem tamošnje kolonije odakle će se jednog dana vratiti na Zemlju i osvetiti za poraz u II svjetskom ratu. Činilo se kako je pretežito mlada publika doživjela Laibach kao još jednog u nizu festivalskog izvođača, jest da su prevladavali tamni i sumorni tonovi, ali je bilo i ritma uz koji se plesalo i kojeg se tražilo u još većoj količini, a „Tanz Mit Laibach“ je to i ponudila u velikom finalu prije nego će na scenu izaći jedna sasvim druga glazbena krajnost – južnoafrički Die Antwoord.

Die Antwoord na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

Taj rap-rave trio privukao je pažnju na sebe prije dvije godine singlovima „I Fink U Freeky“, „Baby’s on Fire“ i „Fatty Boom Boom“ ponajviše zbog ekstremno visokog i tanušnog vokala pjevačice Yolandi Visser tj. Yo-Landi Vi$$er koja kao da je neka čudna reinkarnacije animiranog karaktera Betty Boop u glazbenom mišungu drugog desetljeća 21. stoljeća. Die Anwoord na sebi svojstven način potenciraju stripovsko freak show ozračje, kao da su neka otpadnička liga superheroja, neki produkt i glazbenih i karakternih nespojivosti koji nekim čudom daje rezultate u imaginaciji svog uvrnutog svijeta. Generaciji koja je bila ispred pozornice Schengenfesta činili su se najbliži po svjetonazoru, a u njemu se netko stariji i ne zna baš postaviti kako treba zbog tog izraženog elementa instant neprekidne i bujajuće glazbene parodije  koja u svom ‘sve prolazi’ besmislu dobiva neki novi smisao čak i kad se izvodi trash zicer kao što je „Pitbull Terrier“.

Kiril Džajkovski na Schengenfestu (Foto: Zoran Stajčić)

Glazbeno izravnanje krajnosti Laibacha i Die Antwoorda te večeri bilo je gotovo pa nužno, a to je izvrsno napravio DJ Kiril Džajkovski sa svojim bendom – čovjek koji je poput Mr. Wolfa iz „Pulp Fictiona“. On jednostavno dođe i ‘popravi stvar’ svojim prokušanim receptom spajanja trubačkih orkestara i elektronike po samo njemu znanoj makedonskoj matrici istovremeno brišući taj ‘Schengen’ kao termin koji nam se u mozgovima usadio kao primjer okrutne i čvrste crte razdiobe nacionalnih geta – još jednog besmisla koje nas je snašlo i koje očigledno samo muzika pomiruje bez obzira na predznak i podneblje iz kojeg dolazi. Bila je to čudna noć pomirenih krajnosti.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X