Laibach u Tvornici – Europe is falling apart

Laibach ponekad možda previše pati od pretjerane umjetničke ambicioznosti, stoga nije loše vidjeti ih opuštenije i prepuštenije samoj glazbi kao glavnom oružju artikulacije kao na posljednjem albumu “Spectre” i pripadajućoj turneji u sklopu koje su u petak nastupili u zagrebačkoj Tvornici.

Laibach u Tvornici kulture (Foto: Tomislav Sporiš)

No, to ne znači da ambicije nedostaje. Poput Duschampovih „readymades“ ili Warholovih slika Campbellove juhe, umjetnost mora istraživati vlastite granice kako bi ostala vitalna i rasla, a Laibach, čini se, to dobro razumije i uživa u takvim istraživanjima.

Ironija katkad udara poput malja, a ponekad poput onoga što smo nekoć nazivali „pilicama za tehnički“ reže fine crte između redaka. Primjer prvoga slučaja svakako je započinjanje koncerta eurovizijskom temom nakon koje je uslijedila i pjesma „Eurovision“ sa jasnom porukom najnovijoj članici u refrenu: „Europe is falling apart.“ Finija inačica je vidljiva u singlu koji otvara album, pjesmi koja u doba Snowdena, Bradleya „Chelsea“ Manninga i Asangea nosi naziv „The Whistleblowers“, a zapravo zvuči kao himna nekog totalitarističkog sistema kakve navedeni zviždači obično žele raskrinkavati i rušiti, a kojom vlada organizacija iz naziva albuma “SPECTRE” (Special Executive for Counter-intelligence, Terrorism, Revenge and Extortion iz Jamesa Bonda, predvođena Bondovom nemezom Ernstom Stravom Blofeldom). A vrhunski zaokret zbiva se kad se oštrica ironije okrene prema sebi, kao u slučaju pjesme „Resistance Is Futile“, koja bi glazbeno mogla poslužiti kao soundtrack neke videoigrice iz osamdesetih, a tekstualno prisvaja borgovsku poruku: „We are Laibach. You will be assimilated. Resistance is futile“.

No najbolji trenuci su ipak kada je riječ o glazbi zbog same glazbe. Primjerice, „Eat the Liver“ i uživo zvuči doista fantastično, i mogla bi biti plesnih hitom na klupskim podijima diljem nekog pravednijeg svijeta. Koncert je nažalost prekinut kratkotrajnom pauzom zbog koje se doima da je prvotni zanos ohlađen u drugom dijelu koncerta u kojem je Laibach u cijelosti predstavio novi materijal, uključujući i dodatne pjesme, poput „See That My Grave Is Kept Clean“ kojom je zatvoren regularni dio koncerta. Riječ je o doista zanimljivoj obradi blues pjesme koju je 1927. snimio propovjednik delte Blind Lemon Jefferson, a u slučaju Laibacha služi kao zaokružujući pogled na vrelo i iskon popularne glazbe. Laibach i Agram se vole, Tvornica je bila puna, a doza zabave zajamčena. No i doza materijala za promišljane svakome tko traži nešto više, a pogotovo ako mamuran sljedeće jutro mora tipkati koncertni report za Ravno do dna.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X