Lenhart Tapes zastresao je sinoć klub na Savi.
Vladimir Lenhart u četvrtak je u Močvari po prvi put u Zagrebu nastupio sa sve tri pjevačice s kojima je surađivao na svojim albumima. Svetlana Spajić, Tijana Stanković i Zoja Borovčanin izmjenjivale su se na pozornici i time unosile dinamiku u ethno-noise plesno ozračje kakvo krasi i albume „Duets“ i „Dens“ projekta Lenhart Tapes.
Zagrebačka publika je u istom prostoru prije dvije godine mogla uživati u vokalnoj kombinaciji u kojoj su tada bile samo Spajić i Borovčanin, a ovog puta je slika, može se reći, bila kompletirana ne samo s vokalom Tijane Stanković, već i s njezinim violinskim psihodeličnim putovanjima u kombinaciji s najzačudnijim DJ-em koji „operira“ na punom stolu analognih kasetofona vješto umiksavajući stare narodne melodije i napjeve čije zvučno distorziranje i pitchanje u realnom vremenu čini Lenharta posebnim.
Publike ni ovog puta, kao i prije dvije godine, nije izostalo. Povoljna okolnost bila je to što se nastup odvio u sklopu Human Rights Film Festivala (u suradnji s Vrelom zvuka i Srpskim narodnim vijećem) pa je ulaz bio besplatan, a nepovoljna to što je kiša lijevala cijelu večer, što je uvijek demotivirajuća situacija za neke.
Treba napomenuti da su sinoć policijske patrole svako malo prolazile kraj Močvare obzirom na sve češće incidentne situacije koje prate kulturna zbivanja, odnedavno i u glavnom gradu, pa je možda i Festival koji se bavi ljudskim pravima u međuvremenu postao događaj visokog rizika.
A možda je to u međuvremenu postala i glazba Lenhart Tapesa, jer tko zna kako bi nekima pala kritika demokratskih društava iz Gadafijeve „Zelene knjige“ što je neizostavni dio vokalnog poglavlja Zoje Borovčanin. Živimo u periodu kriza i iskušenja europskih demokracija uz nadirući ratni vonj, pa mi je i skladba „Džamahirija“ zvučala sinoć puno aktualnija nego prije dvije godine, iako je i tada bila relevantna, no situacija se zaoštrava, rekli bi stručnjaci.
Počelo je solo nastupom Vladimira Lenharta za njegovom „audio skalamerijom“ da bi potom Svetlana Spajić preuzela glavnu vokalnu riječ, čvrsto i odrješito krajiški. Središnji dio pripadao je je angažiranoj Zoji, a finale svestranoj Tijani, ali ni tu nije bio kraj s rotacijama za pjevačkim mikrofonom. Doimalo se kao da je i bis bio ispucan u regularnom dijelu s obzirom na dobro raspoloženje u publici. No ni to nije bilo sve nakon skoro dvosatnog giga, jer taj šaroliki sastav je rekao kako mora uzeti pauzu, ali da će se vratiti nakon nje s repetama. Tako je i bilo. Petnaestminutno usijanje zapeklo je potom osjećaj da Lenhart Tapes itekako mare za publiku.
Također, dojam je da su se Vladimir, Zoja, Svetlana i Tijana fantastično srasli kao cjelina jer su brojni koncerti učinili svoje. Nastup je konstantno bio popraćen improvizacijskim breakovima i taktilnim igranjem s ritmom između Lenharta i pjevačica, što ide u prilog tvrdnji da je majstorija ovog neobičnog beogradskog umjetnika na kasetofonima ušla u fazu s ničim usporedivom virtuoznošću.
Zbog svega navedenog svakako se isplatilo otisnuti u kišnu večer put Močvare.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
