Vladimir Lenhart alias Lenhart Tapes uživo je predstavio netom objavljeni album ‘Dens’ te pored mnoštva koncertnih događanja proteklih tjedana uspio napuniti Močvaru u ponedjeljak, koji je obično jedan od najnepovoljnijih dana u tjednu za nastupe, posebno za izvođače koji nisu već etablirani.
Prvi album Lenhart Tapesa „Duets“ pomeo me kao vihor u u vremenu globalnog lockdown skrenuća. Bio je to soundtrack kaosa koji je nojzično derivirao zvukove Balkana, gitarskih i inih distorzija, u biti distorzija svega što može proizvoditi distorziju. Izuzetan album s kojim je možda već tada na svjetsku turneju mogao krenuti Vladimir Lenhart kao najneobičniji od svih DJ-eva, obzirom da glazbu umiksava uživo na kasetofonima, da su okolnosti bile drugačije.
Još iste godine sam imao sreću uživo prisutvovati beogradskom nastupu njegovog Lenhart Tapes Orchestra na Indirekt Festivalu što je samo bila potvrda da je taj par excellence originalni umjetnik (koji je u međuvremenu u šali svoj izričaj prozvao etno noiseom) posjeduje potencijala oduševljavati bez obzira poželio krenuti prema zapadu ili istoku, New Yorku ili Tokiju. No vremena su bila hermetična u svakom pogledu i trebalo je pričekati povoljne trenutke.
Prvi izuzetno povoljan trenutak bio je što Lenhart Tapes nije promaknuo sofisticiranom uhu Chrisa Eckmana i što je drugi Lenhartov album „Dens“ objavljen upravo za njegov Gliterbeat Records, jer takvo izdanje uistinu zaslužuje biti u svjetskoj ponudi dostupno upravo preko tog specijaliziranog labela koji prati najneobičnije talente iz sfere etno avangarde. Što se tiče naših lokalnih, hrvatskih prilika, Lenhart Tapes nije mogao nezapaženo promaći ni Emiru Fuluriji koji već godinama kroz svoj program Vrelo zvuka dovlači u Zagreb creme de la creme etno sastava i glazbenika. Ove godine je Vrelo zvuka za tri gostujuća nastupa udružilo snage sa ZEZ-om i otvorila se mogućnost da Lenhart Tapes nastupi u Zagrebu i to na sam dan objave albuma „Dens“, uz gostovanje dvije pjevačice; Zoje Borovčanin i Svetlane Spajić.
Zakazani termin, usuđujem se reći, bio je nikad gori i nepovoljniji za tako nešto – ponedjeljak 13. studenog – i to u jeseni u kojoj gotovo da nema tko nije zakazao nastup u Zagrebu po pitanju regije i Hrvatske. Unatoč tome, Močvara je vrvjela posjetiteljima kao da je vikend tek počeo, što je dokaz da je iščekivanje koncertnog iskustva koje donosi Lenhart Tapes „ključalo ispod površine“, jer teško je bilo predvidjeti takav ishod.
Lenhartov „Balkan Underground“, kako ga je vješto pozicionirao kolega Laić u recenziji albuma „Dens“ proključao je i „na površini“ kad je Vladimir izašao na pozornicu i upogonio svoje tejpove. Drmalo je, dobovalo, škripalo, zujalo i vrištalo… to je onaj balkanski underground koji nam je valjda upisan u nekom potkožnom kodu, ali je itekako godilo doživjeti ga u tribal aranžmanima protkanima nasljeđem noise rocka.
S izlaskom pjevačica, prvo Zoje Borovčanin, a potom i Svetlane Spajić nakon Lenhartovih prvih solističkih petnaestak minuta cijeli nastup dobio je dodatne bustere za uzlaznu putanju. „Džamahirija“, kao zanimljiv spoj kritike demokracije kroz retro ideološke narativne okvire oduševljavala je svojom recentnošću ovog ratnog trenutka u svijetu u našim ne tako dalekim susjedstvima. A dojam je možda pojačavao i natpis na Vladimirovoj majici na kojoj je ime „Lenhart Tapes“ bilo stilizirano kao da je u pitanju arapsko pismo. Tako je ono što bi naizgled trebao biti samo glazbeni nastup, dobilo i sofisticiranu potku društvenog angažmana.
Nipošto ne treba ne napomenuti da i Tijana Stanković spada u ženski vokalni trolist Lenhart Tapesa, no ona nije mogla doći u Zagreb jer je dan prije postala majka, a Svetlana Spajić se potrudila da joj tim povodom ona, Zoja i Vladimir zajedno sa zagrebačkom publikom izraze najbolje želje zajedničkim a cappela pjevanjem „Rodio se sin, mladi gospodin“ Nade Topčagić.
Zvučni Balkan tribal underground je i nakon te emotivne minijature krenuo u finalnu rundu zakuhavanja atmosfere na putu prema klimaksu koji je očekivano došao na samom kraju kad se, figurativno kazano, Močvarom razlila plodna voda pjesme „Kurvin vodenjak“.
Strast između Lenhart Tapes i zagrebačke publike upravo se rasplamsala.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
