Leonard Cohen ‘Popular Problems’ – prolaznost, ljubav i glazba

Kanadski kantautor ulazak u deveto desetljeće života obilježio je trinaestim studijskim albumom.

Leonard Cohen - Popular Problems

Već je na „Old Ideas“, povratničkom albumu iz 2012. godine, Leonard Cohen odredio pravac svoje postbankrotirane karijere. Ne dirajući previše u svoj brendirani izričaj, glazbenu pratnju je potpuno ogolio i lišio orkestracija, glas produbio, izbjegava refrene i ustvari nam recitira vlastitu poeziju. Komoran, usporen i pun Cohenovih izdisaja, album „Popular Problems“ tipičan je uradak glazbenika koji respektira vlastite godine (točno ih je osamdeset!) i nije mu na kraj pameti hvatati korak s bilo kim i bilo čim.

„Parti je gotov, ali ja sam se dočekao na obje noge“, pjeva u sumornoj „A Street“, ohrabrujući valjda samoga sebe dok se, snimajući svoj trinaesti album, pripremao zakoračiti u deveto desetljeće života. Od Cohena se dostojanstveno starenje i očekivalo, on je, uostalom, zvučao zrelo i kompletno još ’67., snimajući „Suzanne“ ili „Sisters of Mercy“. „Nije zato što sam star, oduvijek sam volio – sporo, to mi je u krvi“, odmah daje do znanja u uvodnoj i prijemčivoj „Slow“.

Imajući više dodirnih točaka s Tomom Waitsom nego ikada do sada, Cohen svoju najnoviju studijsku avanturu nastavlja odličnom, intimnom „Almost Like the Blues“. Uvelike se oslanjajući na ženske prateće vokale, kojima dopušta da se raspjevaju dok se on uživljava u ulogu ostarjelog bluzera naslonjenog na šank, iz barskog dima izvlači „Did I Ever Love You“ i poetičnu „Born in Chains“. Najviše se zaigrao, otišavši u zvukovlje Orijenta, u „Nevermind“.

Violina i klavir pomogli su mu u „Samson in New Orleans“, puhači i pokoji ton na gitari u „My Oh My“, skladbi koju je, legenda kaže, iskušavao na tonskim probama još prije četiri godine, no još je nije izveo uživo. Na promotivne koncerte ćemo, kako je najavio, pričekati, zasad nema planova o turneji, no ako je vjerovati optimističnoj i odjavnoj „You Got Me Singing“, album „Popular Problems“ svakako nije Cohenov diskografski ni scenski kraj.

Cinizma kod Leonarda Cohena više nema. On danas stihovima svodi račune i miri se s onima koje sveo nije. Razmišlja o prolaznosti, ljubavi i glazbi. Kao i uvijek, uostalom, s jedinom razlikom što je danas nedvosmisleniji, ne propituje nego zaključuje. Stvarajući pritom uobičajeno neodoljiv spoj poetike i muzike.

Ocjena: 8/10

(Columbia, 2014)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X