‘Dragi prijatelji, ne znam kad ćemo se ponovo vidjeti. Zato ćemo dati sve od sebe večeras’, izjavio je Leonard Cohen u petak po izlasku na pozornicu u Pulskoj Areni. Rečeno – učinjeno.
Koncert je trajao 3 sata, ako se izuzme petnaestominutna pauza u središnjem dijelu, a 78-godišnji kantautor uistinu je dao cijelog sebe u petak navečer u tom legendarnom koncertnom ambijentu. Iako je cijela turneja osmišljena kao promocija posljednjeg studijskog albuma „Old Ideas“ bilo je to kao i prije četiri godine još jedno izvanserijsko koncertno iskustvo za domaću publiku u kojoj je Cohen posjetio i podsjetio sva važna mjesta svoje karijere.
Možda je sretna okolnost što ga je tada bivši menadžment doveo do bankrota, pa je stari lisac bio prisiljen krenuti na turneju, jer ovog puta se čini kako mu se pojavljivanje na pozornici omiljelo, kako je to onaj pravi put za glazbenu legendu poput njega i još jedna prilika da svoj talent i iskustvo nesebično dijeli, jer odavno se pokazalo da za takve kao što je on penzija nije opcija. Nema te penzije koja može pružiti takav gušt.
Ambijent Vespazijanove Arene kao da je bio dodatni pozitivni katalizator cijelog ugođaja. Moćno zdanje koje stoljećima odolijeva vremenu i dalje je raskošno u svojoj ljepoti. Kad god se čovjek zatekne u njoj, ne može biti neosjećajan prema trajnosti estetike Antike i jedna od misli uvijek je kako je niti jedna arena našeg doba neće nadživjeti i dostići taj status monumentalne vrijednosti. Ona će uvijek biti podsjetnik da su Zemljom nekad hodali giganti. Leonard Cohen je pak gigant našeg doba. Pjesme koje napisao prije nekoliko desetljeća aktualne su i dalje, gotovo kao da ih je napisao prije par mjeseci, bilo da je riječ o ‘plovidbi’ civilizacijskog šupljeg broda u „Everybody Knows“, molitva „Hallelujah“ i društveno-politički moment jedne „First We Take Manhattan“ – tek njen ‘plan’ o zauzimanju centara moći redoslijedom Manhattan-Berlin nije mogao biti aktualniji, ako se gleda sadašnji poredak svijeta.
Cijeli njegov nastup bio je predstava mudrosti i emocije i razlog da publika iz mraka u tišini posmatra istu. Ozračje kakvo je valjda i vladalo u Antici u trenucima izvođenja tragedija, onaj drevni poriv kad je otkriveno da svijet i život mogu biti opjevani na pozornici. Cijeli smisao koncerta dobio obredni karakter, Cohen kao da je bio Eshil našeg doba, a njegove izvrsne prateće pjevačice Sharon Robinson, Charley Webb i Hattie Webb hor, koji kako je i sam kazao na koncertu daju potpuni smisao njegovom pjevanju.
Cohen je na pozornicu gotovo istrčao na početku koncerta i odmah krenuo u srž s „Dance Me To The End Of Love“, „The Future“ i „Bird On The Wire“. Tijekom cijelog koncert bio je dobro raspoložen – stari džentlmen koji pravovremeno reagira i humorom provocira publiku i time dodatno diže raspoloženje. Tako je na početku drugog seta dobio glasni aplauz za jednostavnu solo dionicu na klavijaturama u pjesmi „Tower of Song“, dočim je odmah dobacio komentar: „Rugate li se vi mojem glazbenom umijeću?“. Situacija kao da je jazz virtuoz dobio ovacije za odsviranu dječju uspavanku. Na što je naravno dobio još veći aplauz. Ili pak kad je treći i posljednji bis nakon „Closing Time“ započeo s „I Tried To Leave You“.
Detonator za publiku bila je pjesma „The Partisan“ u drugom dijelu koncerta. Kompletan parter Arene se tog trenutka ustao sa stolaca i narednih sat vremena ispratio koncert na nogama sve do croonerskog evergrina „Save The Last Dance For Me“ koji je Cohenu savršeno pristajao kao i njegovo besprijekorno odijelo i šešir.
Ako je nešto trebalo dobiti epitet ‘noć za pamćenje’ onda je to bio koncert Leonarda Cohena u rasprodanoj Areni u Puli. Koliko god da je bilo masovno, toliko je bilo intimno, decentno i što je najvažnije prijateljski.Takvo ozračje mogu stvoriti uistinu samo oni najveći. Možda Manhattan i Berlin još nisu osvojeni, no Pula je sinoć pala ničice – u potpunom oduševljenju.
Set lista (2. kolovoz, 2013.):
1. dio:
Dance Me to the End of Love
The Future
Bird on the Wire
Everybody Knows
Who by Fire
Darkness
Amen
Come Healing
Lover Lover Lover
2. dio:
Tower of Song
Suzanne
Chelsea Hotel #2
Sisters of Mercy
The Partisan
Alexandra Leaving – (izvela Sharon Robinson)
I’m Your Man
Hallelujah
Take This Waltz
Bis:
So Long, Marianne
Going Home
First We Take Manhattan
2. bis:
Famous Blue Raincoat
If It Be Your Will – (izvele Webb Sisters)
Closing Time
3. bis:
I Tried to Leave You
Save the Last Dance for Me (The Drifters)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
