Letu Štuke ‘The Best Of’ – što čovjeku radi vrijeme

Štuke su ponovno doletjele, ovog puta s best of kompilacijom.

Letu Štuke 'The Best Of'
Letu Štuke ‘The Best Of’

S objavom „The Best Of” kompilacije šest godina nakon posljednjeg studijskog albuma došlo je i pitanje: Gdje su Letu Štuke? Jer, nedostajali su na pozornicama, bar ovdje, u Zagrebu, gdje nisu svirali pune tri godine još od singla „Padaj“ objavljenog u trenutku kad se činilo da će narod u bosanskohercegovačkim kantonima u nemirima koji su se događali svrgnuti korumpiranu vlast, naravno po ‘nacionalnom ključu’; svak’ svog.

Tri godine trajao je muk, a „The Best Of“ došao u trenutku buđenja dvosmislenosti tog poteza, tj. je li to posljednje poglavlje grupe Letu Štuke i oproštaj od nje ili njen lider Dino Šaran premošćuje stvari prije nego li uđe u novi kreativni zamah. Budućnost će svakako dati odgovor na ta pitanja.

Što se tiče same kompilacije, očigledno je da se nije radilo o laganom zadatku iako grupa iza sebe ima (samo) tri studijska albuma. No malo je grupa na ovim prostorima koje su svoje albume koncipirale na stilskoj raskoši poput Štuka, a još ih je manje koje su u tom šarolikom kolopletu uspijevale imati jasnu konciznu crtu prenošenja poruke.

Kada su nastajale te pjesme, naša društva su bila u tzv. periodu tranzicije. Samim time su i Štuke trebale biti tranzicijski bend, a ova kompilacija sjećanje na ta vremena. No upravo je bolno poražavajuće za sva naša društva što svih 17 pjesama na ovom albumu odjekuju svježe i recentno. U društvenom kontekstu stihovi pjesme „Brojevi računa“ upućeni političkim vrhuškama: „A vi ste obična bagra s kolca i konopca, da nije bilo rata, ne bi imali za graha, hranite ekstreme da zaustavite vrijeme, da i djeca budu sluge mržnje, gluposti i straha“ zvuče krležijanski točno, jer zaustavili su nam vrijeme i stasala su djeca koja šire mržnju, glupost i strah. Stasala je generacija koja nije okusila rat i koja vjeruje da je neki možebitni novi rat rješenje, dok mjesto za dvoje i dalje stoji neupražnjeno na tijesnim klupama razbuktalog šovenstva.

Poražavajuće je da jedan „The Best Of“ zvuči kao dokaz da Šaran ni ne treba više smišljati nove stihove, jer bi i to valjda bilo natjecanje sa samim sobom. Naše tranzicije nikad ne prestaju, valjda zato jer se stalno vozimo po stranputicama. U neku ruku sve te pjesme bi trebala biti nova lekcija za nove generacije, a ne nekakav nostalgični trip generacije x, a to je svakako utopističko razmišljanje.

Ali opet, koncepcijski gledano, kompilacija je posložena na način da bi upravo mlađima i onima koji nisu pretjerano pratili ovaj sarajevski bend priča došla slojevito, u početku skoro pa nevino s „Pero Papacoder“ poletnijeg tempa i prelaskom na „Ulice“ koje upravu u sebi sadrže međugeneracijski dijalog kao i ‘udicu’ za daljnje preslušavanje, da bi prvo izravno izbacivanje istine u lice došlo s „U ovom svijetu“.

„Paranoja“ opet čupa stvari iz mogućeg depresivnog potonuća na početku koji se želi izbjeći, „Minimalizam“ pak ukazuje na korijen diobe između ‘njih i nas’, dok „Tesla“ monolitno sipa mudrost prije „Brojeva računa“ koja je tematski pandan pjesmi „Money“ Pink Floyda bez obzira na dijametrano suprotnu glazbenu matricu. Potom slijedi poznati Šaranov ‘egzorcizam’ u „Nikog nema tu“ u kojem egzitencijalistički traži razliku između dobra i zla.

Između „Nekad kad poželim“ i „Sami“ koje u fokus Štuke uvlače intimu i poraz ljubavi u oporim vremenima, smještena je „Sunce“ koja je i dalje najbolja Rundekova vokalna suradnja s nekim od glazbenika mlađe generacije generalno gledano na ovim prostorima. „Bella Donna“ u drugoj polovici dolazi kao neformalni belanovski intermeco prije emotivnog krešenda koji kreći sa „Signali“, preko „Šutiš“, neizostavne „Mjesto za dvoje“ i posljednje u tom nizu „A kad boli“, prije nego ‘završni udarac’, u kojem se opet širi fokus na društvenu sliku, zadaju pjesme „Kao na zapad“ i već spomenuta „Padaj“ (kojoj je ovo ujedno i premijera na nosaču zvuka).

Dakle, ako je „The Best Of“ povod za novi let, sada je vrijeme za to. A ako je oproštaj, sve je već rečeno stihom: „Što čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene“ koji su onomad zajedno pjevali Šaran i Rundek koji imaju štošta zajedničkog kad se gledaju bendovi koje su proslavili. Kao i Haustor, tako ni Letu Štuke nikad nisu napravili korak kojeg bi se kasnije posramili.

Ocjena: 9/10

(Menart, 2017.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X