Budimo iskreni, Liam Gallagher nikada nije bio potreban ni svom starijem bratu, a ni Oasisima koji bi iste ili tek neznatno slabije pozicije dohvatili i da je ‘Wonderwall’, ‘Live Forever’ ili ‘Champagne Supernova’ otpjevao Noel.
Prvi dokaz te, mnogim nekadašnjim britpoperima blasfemične tvrdnje dobili smo još u kolovozu 1996., kada je Gallagher mlađi došao na akustični nastup, održan u londonskom Royal Albert Hallu u sklopu MTV-jevog Unpluggeda, toliko razvaljen da ga je pred mikrofonom morao zamijeniti bijesni Noel, uvjerivši i sebe i ostatak svijeta da posjeduje, ako ne već toliko prepoznatljiv, onda barem podjednako uvjerljiv i snažan vokal.
Istini za volju, Liamovu Rottenovsku aroganciju i stav nije bilo moguće kopirati, ali iza njih je stajao skladatelj čiji su čak i najviši dometi djelovali pomalo tužno u usporedbi s ranim ubodima slavnog manchesterskog benda. Tako je i Beady Eye, u osnovi Oasis bez svog lidera, na dva studijska albuma iznjedrio dobrih pjesama taman za jedan suvisli EP, a sličan okus u ustima ostavlja i preslušavanje materijala nazvanog „As You Were“.
Prvo što ćete primijetiti na samostalnom prvijencu nekadašnje britpop superzvijezde jest da diskografsku stanku nije iskoristio za upoznavanje s novim glazbenim strujanjima pošto većina materijala zvuči kao da je nastala križanjem britanske invazije šezdesetih, glam rocka i Madchestera, preciznije Iana Browna na kojeg poprilično nalikuje u slabašnim najavnim singlovima „Wall Of Glass“ i „Chinatown“. Ova druga, zajedno s puno kvalitetnijim komadima poput Lennonovskih balada „Paper Crown“ i „For What It’s Worth“ te opasnog T.Rex riffa u „Greedy Soul“, demonstrira i najveći problem Liamove post-Oasis karijere: takve pjesme Noel je nekoć s lakoćom pretvarao u generacijske himne, dok će u njegovim rukama najčešće zaglaviti u prosječnosti.
S druge strane, na „As You Were“ nećete pronaći neke ozbiljnije promašaje, „Bold“ i „I’ve All I Need“ spadaju među njegove bolje autorske pokušaje, a vrijedi pohvaliti i producenta Grega Kurstina (Foo Fighters, Tegan And Sara) koji je ponekim loopom ili programiranim beatom čitavu priču bar donekle zadržao u sadašnjosti.
Poslije neuspjeha s Beady Eye, Liam je ovim albumom koliko-toliko „ostao među živima“ iako mu neće donijeti previše municije za predstojeće obračune sa starijim i zasad puno uspješnijim bratom, a kamoli nadoknaditi gubitak omiljenog benda još uvijek itekako brojnoj vojsci obožavatelja Oasisa.
Ocjena: 6/10
(Warner Bros / Dancing Bear, 2017.)