Liam Gallagher ‘As You Were’ – zaglavljen u prosječnosti

Budimo iskreni, Liam Gallagher nikada nije bio potreban ni svom starijem bratu, a ni Oasisima koji bi iste ili tek neznatno slabije pozicije dohvatili i da je ‘Wonderwall’, ‘Live Forever’ ili ‘Champagne Supernova’ otpjevao Noel.

Liam Gallagher ‘As You Were’

Prvi dokaz te, mnogim nekadašnjim britpoperima blasfemične tvrdnje dobili smo još u kolovozu 1996., kada je Gallagher mlađi došao na akustični nastup, održan u londonskom Royal Albert Hallu u sklopu MTV-jevog Unpluggeda, toliko razvaljen da ga je pred mikrofonom morao zamijeniti bijesni Noel, uvjerivši i sebe i ostatak svijeta da posjeduje, ako ne već toliko prepoznatljiv, onda barem podjednako uvjerljiv i snažan vokal.

Istini za volju, Liamovu Rottenovsku aroganciju i stav nije bilo moguće kopirati, ali iza njih je stajao skladatelj čiji su čak i najviši dometi djelovali pomalo tužno u usporedbi s ranim ubodima slavnog manchesterskog benda. Tako je i Beady Eye, u osnovi Oasis bez svog lidera, na dva studijska albuma iznjedrio dobrih pjesama taman za jedan suvisli EP, a sličan okus u ustima ostavlja i preslušavanje materijala nazvanog „As You Were“.

Prvo što ćete primijetiti na samostalnom prvijencu nekadašnje britpop superzvijezde jest da diskografsku stanku nije iskoristio za upoznavanje s novim glazbenim strujanjima pošto većina materijala zvuči kao da je nastala križanjem britanske invazije šezdesetih, glam rocka i Madchestera, preciznije Iana Browna na kojeg poprilično nalikuje u slabašnim najavnim singlovima „Wall Of Glass“ i „Chinatown“. Ova druga, zajedno s puno kvalitetnijim komadima poput Lennonovskih balada „Paper Crown“ i „For What It’s Worth“ te opasnog T.Rex riffa u „Greedy Soul“, demonstrira i najveći problem Liamove post-Oasis karijere: takve pjesme Noel je nekoć s lakoćom pretvarao u generacijske himne, dok će u njegovim rukama najčešće zaglaviti u prosječnosti.

S druge strane, na „As You Were“ nećete pronaći neke ozbiljnije promašaje, „Bold“ i „I’ve All I Need“ spadaju među njegove bolje autorske pokušaje, a vrijedi pohvaliti i producenta Grega Kurstina (Foo Fighters, Tegan And Sara) koji je ponekim loopom ili programiranim beatom čitavu priču bar donekle zadržao u sadašnjosti.

Poslije neuspjeha s Beady Eye, Liam je ovim albumom koliko-toliko „ostao među živima“ iako mu neće donijeti previše municije za predstojeće obračune sa starijim i zasad puno uspješnijim bratom, a kamoli nadoknaditi gubitak omiljenog benda još uvijek itekako brojnoj vojsci obožavatelja Oasisa.

Ocjena: 6/10

(Warner Bros / Dancing Bear, 2017.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X