Abraham Lincoln je, uz Georgea Washingtona, zasigurno najveća ličnost američke povijesti. Kao 16. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, zauvijek je zadužio tu zemlju pobjedom Unije nad Konfederacijom, te borbom za ljudska prava, poglavito ona crne rase. Stoga ne čudi što se na portret tog velikana odlučio upravo jedan od najvećih američkih redatelja, Steven Spielberg.
Spielberg je svakoga od njih portretirao što je bolje mogao (koristeći povijesne materijale) i u maniri pravog maestra dirigirao njihovim ulogama na način da nitko nije suvišan, ali niti dosadan. Česta je boljka političkih drama da su likovi i njihove akcije iznimno dosadni (barem na filmskom platnu), ali upravo ta velika količina likova i zanimljiv i unikatan dijalog koji svaki od njih vodi, spašavaju Lincolna od bilo kakve dosade, kakva mu je na prvi pogled bila predodređena (pogotovo za nas čija povijest nije vezana uz američki građanski rat).
Ovoga puta je Spielberg znalački izbjegao epske ratne prizore i potpuno ih zamjenio čisto dijaloškim, zakulisnim igrama, u kojima lobisti i lov na funkcije vode glavnu riječ. I premda se u svojoj karijeri često bavio dramskim pričama, nikada nije propustio priliku ubaciti koju mesnatu, akcijsku scenu (primjerice “Munich”). Treba mu zato čestitati što je imao hrabrosti odoliti porivu da na prilično jeftin način digne tenzije i poveća zanimljivost, jer američki građanski rat zasigurno ima materijala za masivno i katarzično krvoproliće. Ipak, ono što niti u Lincolnu nije zaboravio jest emocija na granici patetike, koja je postala i ostala njegov zaštitni znak. Samo Spielberg može u politički film ubaciti scene od kojih vam zastane knedla u grlu. Nekada je ta emocija očita i prvoloptaška (primjerice” A.I.”), ali ovdje je ona toliko suptilna i prirodna, da ćete se morati pitati: “Proklet bio Stevene, nisam ni primjetio od kuda si ovo sada izvukao! Kako?!?”
Kao što sam u nekoliko navrata rekao, “Lincoln” je iznimno težak film za gledanje. Gotovo dva i pol sata uglavnom mračnih prostorija, dijaloga i sitnog političkog nadmudrivanja smješteno u vrijeme i na mjesto koje je nama manje-više nepoznato, zasigurno nisu preveliki mamac za gledanje. S druge strane, ako od filma očekujete nešto više od jednokratne zabave, ako očekujete da će vas film educirati i emotivno ispuniti na jedan malo dublji, suptilniji način, njegova težina postaje i njegova najveća vrlina. Jer nekakva paušalna i neozbiljna obrada ove tematike bi možda na prvi pogled bila pitkija i ‘zabavnija’ za gledanje, ali zasigurno nedostojna samog Abrahama Lincolna i svih onih koji su život dali za pravo i pravdu. Pogrešno bi bilo reći da je ovo film o Lincolnu kao čovjeku, jer ovo je film o Lincolnu kao simbolu. Simbolu vječne borbe onih među nama koji ne zatvaraju oči pred nepravdom i koji će se protiv nje boriti bez obzira na ishod.
Ocjena: 9/10
(DreamWorks Pictures, Twentieth Century Fox, Reliance Entertainment, Participant Media, Amblin Entertainment, 2012.)