Uoči šibenske promocije, koja je zakazana za subotu, 21. travnja, u nekadašnjoj vojarni Bribirskih knezova gdje će za koji mjesec opet useliti Terraneo festival, donosimo recenziju prvog albuma grupe L’kok.
Šibenski L’kok u početku je predstavljao skupinu entuzijasta koji su u svibnju 2010. poželjeli postati bendom. L’kok su bili Ante, Roga i Viktor. L’kok je zatim i postao bend, s autorskim pjesmama i gažama. L’kok je potom postao i bend koji je snimio live DVD u šibenskom HNK-u. L’kok je dobio i Roka, novog pjevača. L’kok se počeo pojavljivati i u Zagrebu, Zaboku, Drvaru…, a nastupilo se i na Terraneu. L’kok je, prije dva mjeseca, postao i bend koji ima album.
CD-om “Misli protiv riječi” tako je simbolično završilo razdoblje u kojem se L’kok, valjda kao i svaka normalna grupa na svijetu, propitivao o smislu vlastitog postojanja. Album u izdanju splitskog Stajner Recordsa materijalizirao je njihove glazbene snove u obliku dvanaest autorskih pjesama. Tu su i dva bonus tracka na engleskom jeziku, a kako valja održavati korak s tehnološkom (r)evolucijom, tako se pojavilo i on-line izdanje albuma s dvije pjesme više.
„Misli protiv riječi“ otvara „Unjulo“, instrumental nastao prema zamisli bubnjara Viktora Grgasa Granda. Slijedi ‘Ko si sad’, idealan song za sve neupućene, kojima odmah postane jasno da L’kok nema pretenzije bespotrebno se baviti rokerskim šminkerajem. Pjesme ogoljenih aranžamna, dominantnog basa Aleksandra Rogulića, odlučnih gitarskih riffova, dovoljno izravnih tekstova koji se uglavnom obraćaju Njoj i Životu, istovremeno pozivaju na ples i šamaraju bukom.
Kreativna snaga benda, gitarist Ante Prgin, s L’kokom je – svjesno ili nesvjesno – nastavio tamo gdje je stao s Fali V, svojim nekadašnjim bendom. Samo što su ovoga puta funk, rock i sveobuhvatni groove ubačeni u brzinu više. L’kok je glasan, no s distorzijom se ne razbacuje. „Rezani“ riffovi Prginu ne bježe s lanca, povremeno ih oslobodi u „Gluposti“ ili „Domini“, no L’kok uglavnom spadaju u onu malobrojnu skupinu bučnih bendova u kojima gitara ne odsvira baš svaki ton.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=h50GoL4fzho[/youtube]Učestalim uključivanjem ritam sekcije u prvi plan, na albumu se iskristalizirao barem jedan hit, „Strah“. Nakon nekoliko slušanja do istog zaključka dovode i „Van sebe“, „5 minuta“ i „Sve“, pjesme koje u principu prate ustaljenu dinamiku strofa-refren, no brižno autorsko poliranje učinilo je od njih komade uzbudljivog funk-rocka, kakvog se ne bi posramili ni rani Peppersi.
L’kok na albumu razotkrivaju još jedan jaki adut. U ovim površnim vremenima, kada je utapanju u glazbenoj bezličnosti teško umaknuti, vokal Roka Frlete vrlo lako izbjegava zamku prosječnosti. Čudnovat, originalan i nimalo pozerski pristup pjevanju bit će, kladimo se, ono nešto što će L’kok vrlo brzo izdvojiti iz mase i na regionalnoj razini.
Ocjena: 8/10
Izdavač: Stajner Records, 2012.