Zahvaljujući iznimnom vokalu pjevačice Hannah Reid i njenom naslanjanju na izričaj Florence Welch, ovi mladi trip-hoperi su sasvim opravdano prošle godine iskočili kao obećavajući debitanti na britanskoj sceni.
Britanski trip-hop trio London Grammar kojeg čine Hannah Reid, Dan Rothman i Dominic ‘Dot’ Major brzo je napredovao prošle godine. U veljači je grupa objavila debi EP „Metal & Dust“ da bi se isti ubrzo našao na top 5 ljestvici australskog iTunesa. U matičnoj Velikoj Britaniji prekretnica je nastala nakon što je Disclosure ugostio London Grammar na svom albumu „Settle“ koji je debitirao na prvom mjestu nacionalne top liste. Ljeto je donijelo festivalske turneje, da bi na jesen London Grammar završio u studiju na snimanju albuma prvijenca na koji su s EP-ija uvrštene „Hey Now“ i „Metal & Dust“.
„If Yout Wait“ je po drugi put u istoj godini potvrdio da ih Australci obožavaju. No pored zauzimanja 2. mjesta australske nacionalne top liste, identičan uspjeh bend je doživio i u Velikoj Britaniji. Tajna uspjeha ponajviše leži u zvuku i glazbenom ambijentu London Grammara koji neodoljivo podsjeća na blažu verziju Florence + The Machine, a to je nešto što je i dalje tražena roba.
Pjevačica Hannah Reid ne skriva, već ističe taj vokalni pristup koji bi se mogao nazvati ‘svaka sličnost je namjerna’, dok gitarist Dan Rothman voli rokerski povremeno prebrati žice stvarajući dovoljno uvjerljivu pratnju u kojoj London Grammar prije zvuče kao bend koji ima nešto za reći nego kao prolazni pop projekt. Nije zanemaren ni klupski štih koji grupa njeguje, iako plesni ritam nikad ne potegnu kroz prvi plan, već je uvijek u ulozi blagog stimulatora koji gradi decentnu distinkciju od primisli da je riječ o albumu balada.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=OZYw0MQp_fI[/youtube]
Tako „Stay Awake“, „Wasting My Young Years“, „Metal & Dust“ šalju impulse na pravim mjestima kako bi se izbjegla eventualna monotonija više-manje konstantnog down-tempa u većini minutaže albuma. No sjetne balade su s druge strane adut London Grammara. Hannah Reid jako dobro iznosi emocije u lo-fi aranžmanima u kojima klavir, gitara, bubanj, elektronika, pa čak Praška filharmonija (koja je izvrsno uklopljena u „Nightcall“) imaju ulogu začina, a ne ulogu primarnog glazbenog elementa. Uistinu se nema što prigovoriti pjesmama kao što su „Hey Now“, „Shyer“, „Interlude“ i „If You Want“ u kojima Reid kao da otvara svoju dušu slušatelju.
Jedino što u ovom fino balansiranom albumu i dalje iskače kao bremenita stvar je ta naslonjenost Hannah Reid na Florence Welch, a dašak neke, nazovim je tako, osobne originalnosti izlazi iz predzadnje po redu pjesme „Flickers“ koja pruža nadu da London Grammar imaju potencijala više se okrenuti sebi u budućnosti. No to ne umanjuje vrijednost albuma „If You Wait“. Dovoljno je intrigantan, kvalitetan i u duhu svog vremena da je i komercijalni uspjeh i time izlazak London Grammara na svjetsku scenu sasvim opravdan.
Ocjena: 8/10
(Metal & Dust Recordings / Universal Music, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
