Lou Barlow ne miruje. Kad nije s Dinosaur Jr. i Sebadoh, onda očigledno ima vremena i za rad na solo albumu.
„Brace The Wave“ tako je treći studijski album koji potpisuje svojim imenom još od „Goodnight Unknown“ iz 2009. godine. Lou Barlow kao jedan od glazbenika koji je po riječima Thurstona Moorea definirao lo-fi zvuk u devedesetima s „Brace The Wave“ i u ovo vrijeme kad globalna indie priča nije ugrožena s niti jedne strane, osim one u svojim unutrašnjim redovima, kao da s lakoćom ispisuje album, bez obzira na uvjete, bez obzira kojeg se instrumenta pored akustične gitare uhvatio.
I naslovnica albuma upućuje na taj pristup – kao da je Barlow u polumraku stao pred svoj laptop i okinu fotku, pa kako god ispala – ionako je to za njega samo formalnost. Album je mogao biti snimljen na svega jedan do dva mikrofona u kućnoj radinosti (nekad zvuči kao da je u kuhinji upalio ‘rec’, a nekad u sobi), a jedino klavijature koje zvuče kao istinski hommage soundtracku iz „Paklene naranče“ tj. iz instrumentala „Funeral Of Queen Mary“ koje se posebno ističu u pjesmama „Moving“ i „Boundaries“ ukazuju na to da je ovaj lo-fi guru ipak primijenio i neke „produkcijske zahvate“.
Inača, ne obazire se na formu i na cijeli album se može gledati kao na kolekciju skica. Samo što te skice imaju glavu i rep, potpuni smisao i u svakom trenutku mogu biti „raspisane“ za cijeli bend. Koliko lo-fi produkcija na početku ‘iščaši’ ovaj album u smjeru nekog početničkog prebiranja žicama, kad se uho prilagodi, glazba pjesama sve iščisti čineći ovaj Barlowov „Gaslight“ iskorak razumljivim i opravdanim. Barlow također na jednak način kako osluškuje, prati, uglazbljuje i izvodi nizove svojih emocija, toliko je prepoznatljiv predstavnik scene devedesetih. Protkano je sve tim alter zvukom pomiješanim i s utjecajima grungea; recimo da bi pjesma „Pulse“ dobro pristajala i pokojnom Kurtu Cobainu, kao što bi i ukulele balada „Wave“ lako bila uklopiva i Eddieju Vedderu pa i Chrisu Cornellu, obzirom na ono što objavljuju na solo albumima.
Putanja emocija također je zanimljiva; početak je tamno obojani hermetični oklop, nešto poput zatvorenog glazbenog pupoljka. Barlow nije želio slučajne ‘padobrance’ u priči, to ja album namijenjen onima koji štuju njegov rad. Taj ‘pupoljak’ s početka sve se više otvara, tako da posljednje „Boundaries“, „C+E“ i „Repeat“ zvuče toplo poput nekih hipijevskih balada – ili je to možda samo znak da je njegov „val“ zapljusnuo gdje treba.
Ocjena: 7/10
(Joyful Noise / Domino / Dancing Bear, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
