Iako je sudbina Briana Wilsona jedna od najpotresnijih u povijesti rocka, prvi film Billa Pohlanda ne uspijeva je gledateljima učiniti pretjerano zanimljivom.
“Love & Mercy” biografska priča socijalno nelagodnog i prilično ludog genija iz grupe The Beach Boys prati ga paralelno u mladim danima (glumi ga Paul Dano) kada prestaje odlaziti na turneje s bendom, već se za to vrijeme povlači u studio i započinje rad na legendarnom albumu “Pet Sounds”, te u starijim danima (u kojima ga igra John Cusack), kada se zaljubljuje u Melindu Ledbetter (Elizabeth Banks), ali im veza pati od sulude kontrole koju nad Wilsonom ima njegov skrbnik, zli dr. Gene Landy (Paul Giamatti). I dok mladom Wilsonu ludilo izazvanom kompleksima i sve opasnijim uzimanjem opijata opstruira rad na potencijalnom remek-djelu “Smile”, Melinda se svim silama trudi osloboditi starijeg Wilsona iz Geneovoga stiska.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lioWzrpCtGQ[/youtube]
Billu Pohladu ovo je prvi film koji je režirao, inače je poznat kao producent brojnih oskarovskih filmova poput “12 Years A Slave”, “Brokeback Mountain”, “Tree of Life” itd. Čini se da je najveći problem Pohlad imao s održavanjem ritma dva narativa, što je rezultiralo prilično tromim filmom s obzirom na atraktivan materijal kojime se bavio. Paul Dano i John Cusack obojica su sjajni u ulozi Wilsona, pogotovo prvi kojemu je ova uloga možda jednako dobra kao ona propovjednika Elija u remek-djelu P.T. Andersona “There Will Be Blood”. No, koliko god dobri obojica bili, gledatelju je teško iskreno povjerovati u tranziciju Wilsona iz jednog glumca u drugog. Isto tako ne pomaže previše ni plošna karakterizacija likova, koja je u istinitim pričama posebno loš element. Tako je Landy prikazan kao ultimativna babaroga koja Wilsona kljuka tabletama do iznemoglosti i koja nije sposobna ni na trenutak pokazivati ništa osim svoje zvjerske prirode, iako nam je jasno da je u pravome životu rijetko tako. Također, Wilsonov otac, za kojega znamo da je bio gad svoje vrste, prikazan je sasvim karikaturalno, dok je Melinda anđeo koji bez vlastitog interesa odlučuje posvetiti svoje postojanje spašavanju čovjeka spaljenog od ludila, droga i lijekova od stravične sudbine koja mu prijeti.
Najbolji su djelovi filma tako oni koji se bave glazbom Beach Boysa, pogotovo oni koji bacaju svjetlo na Wilsonov genij pri orkestriranju pjesama sa “Pet Sounds” ili “Good Vibrations”. Upućeni će primijetiti kako je ekscesno razdoblje inicijalnog snimanja albuma “Smile” podosta ublaženo i svedeno na klavir u pješčaniku i šator u dnevnom boravku. Kako bilo, možemo žaliti što se Pohlad nije više koncentrirao na Wilsonov kreativni proces, umjesto na dramu njegove zbiljnosti. Utoliko film podsjeća na lanjsku biografsku dramu o jednom drugom još uvijek živom geniju, Stephenu Hawkingu, koja se u potpunosti oslanjala na izvanredne glumačke izvedbe, ali od inače zanimljive životne priče nije uspjela stvoriti dovoljno atraktivan film. “Teorija svega” uspjela je barem Eddieju Redmayneu donijeti Oscara, no teško je zamisliti da će “Love & Mercy” Paulu Danu osigurati makar i zasluženu nominaciju.
Ocjena: 6/10
(River Road Entertainment, Battle Mountain, 2015.)