Lovely Quinces ‘Meet Me In Moscow’ – upoznavanje zvijezde je tek počelo

Prvim EP-ijem ‘No Room For Us’ iskoristila je u potpunosti lo-fi produkcijske dosege jednog vokala i jedne akustične gitare. S drugim EP-ijem ‘Meet Me In Moscow’, ujedno i prvim dijelom budućeg albuma čiji izlazak je najavljen za jesen ove godine, Dunja Ercegović poznatija kao Lovely Quinces podastrla je pred publiku ono što se na zapadu naziva viskokostiliziranim popom.

Lovely Quinces 'Meet Me In Moscow'
Lovely Quinces ‘Meet Me In Moscow’

U našim okvirima visokostilizirani pop je još uvijek (i nažalost) indie – što samo dokazuje stupanj razvijenosti sredine u kakvoj djeluje ova mlada glazbenica za koju se sada s punim pravom može reći da je stasala u umjetnicu koja je i u najmanjem segmentu svog rada jednostavno prerasla okvire ovog mikrokozmosa, što teritorijalno, što mentalno. „Meet Me In Moscow“ od ovog trenutka pa na dalje može biti planetarna ‘it’ stvar. Dunja jednostavno ima sve za tako nešto i to se sve može iščitati iz ovog EP-ija.

Počnimo od pjesama, iako ih je samo pet („Tide“, „M“, „Pretty“, „Nostalgia“ i „In Time“). Od prve do zadnje one jasno iščitavaju osebujni, prepoznatljiv stil koji je uhu prepoznatljiv i dakako uhvaljiv, tj. catchy kako bi reki Amerikanci. A taj stil je nevjerojatna kombinacija osjećaja za country ritam, atmosferičnost ravna soundtrackovima iz filmova Davida Lyncha i Jima Jarmuscha, emotivne suspenzije jedne Kate Moss, refrenske vokalne eksplozije magnitude Bona Voxa i to začinjeno (ovo posljednje nabrojano najviše se osjeti u „Nostalgia“) finom nijansom iskonskog ženskog pravovjernog rocka (čitaj, Patti Smith i Runaways). Ako se tome pridoda još Dunjin izgled i scenska uvjerljivost, to je eksplozivni paket onoga što se na sceni uvijek traži. Zapazili su to i Howe Gelb i Thurston Moore s kojima je nedavno bila na turneji, kao što treba i dodati to da su članovi Giant Sanda tijekom zajednočkog nastupanja izvodili i njenu pjesmu i bili joj pratnja, a to baš i nije česta pojava.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jgQIkIbAAYY[/youtube]

U produkcijskom smislu posao je i više nego odlično uradio Mark Mrakovčić, a nije se samo bavio produkcijom EP-ija već je aktivno učestvovao i kao glazbenik u osmišljavanju aranžmana za cijeli prateći sastav čime je Lovely Quinces s „Meet Me In Moscow“ u studijskom kontekstu izašla iz okvira kantautorice koja ima samo akustičnu gitaru za pratnju. Cijeli taj visokostilizirani pop prezentiran je kao americana, ali ne zato jer je to moderno, već zato jer takva pratnja odlično pristaje senzibilitetu Dunjinih pjesama. Dakle zvučna slika nudi raskoš, ali bez nepotrebno nabacanih detalja, ništa ne skreće pažnju s glavne stvari, a to je vokalna izvedba koja ledi krv u žilama, jer se pjeva direktno iz srca.

Već na uvodnoj „Tide“ koja počinje sanjivom gitarom iz Dunje izlazi moćan noir, toliko moćan da prva misao iscrta jednu Lanu Del Rey da bi druga bila da je ona samo kamenčić na obali koji odnese plima osjećaja koje je Dunja izbacila iz sebe i prije nego li je došla do refrena. „M“ svojim dobro poznatim stomp mid-tempom (obzirom da je odavno predstavljena kao singl) podiže ulog čvrstim držanjem emotivne niti kojom je započeo album, a ta nit kao da je potmula grmljavina koja se čuje iz zacrnjenog neba u daljini nagovješćujući oluju. No ne dolazi oluja nakon „M“. „Pretty“ mijenja raspoloženje jer i sama pjesma zvuči kao da je sklopljena od dva različita zvučna komada. Tu iz Dunje progovara ‘metrika’ Fione Apple, dok „Nostalgia“ nakon nje donosi onaj spomenuti retro moment žene u rock and rollu. Oluja dolazi s posljednjom „In Time“ koja je pjesma stadionskih proporcija. Ono najvažnije, kad se priča o pjesmama stadionskih proporcija, jest to da njih treba znati tako i izvesti, a to mogu rijetki. Pustimo sad priče o nekoj skrušenoj indie pozi iz koje se s prezirom gleda na stadionske himne uglavnom iz razloga što ih takvi akteri nisu u stanju izvesti jer za njih treba i srca i glasa. Dunja u „In Time“ upravo ima i srce i glas. Stavljam ruku u vatru da bi i jedan (već spomenuti) Bono Vox i jedna Florence Welch zastali kad bi čuli tu pjesmu. Time EP završava na način kako obično završavaju pretposljednje epizode napetih serija: kad kulminacija dobije natpis „nastavlja se“.

„A strana“ budućeg debija je tako izvrsno otvaranje novog značajnog poglavlja za Lovely Quinces, a što će donijeti „B strana“ saznat ćemo na jesen.

I naravno ima još jedan mali detalj, a to je da bi u koncertnoj formi svakako bila poželjna ovakva zvučna slika. Mark Mrakovčić Band i nema nešto previše angažmana. Izgledno je da ga pravi angažman tek čeka… Jednako spontano kao što se to dogodilo i u studiju gdje su nastale pjsme za „Meet Me In Moscow“.

Ocjena: 9/10

(LAA, 2015.)

Poslušajte: Lovely Quinces “Meet Me In Moscow”

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X