Highway 20 autoput je koji iz Texasa preko sjevera Lousiane vodi do Južne Karoline. Duhovi tog autoputa pričaju tužne priče, a Lucinda ih bilježi na novome albumu.
Godinu i pol dana nakon kritički (pre)hvaljenog dvostrukog albuma „Down Where the Spirit Meets the Bone“, Lucinda Williams vraća se ponovno sa još devedesetak minuta novoga albuma „Ghosts of Highway 20“. I iako na njemu ponovno ima izvrsnih momenata, stvar bi opet bila impresivnija da se zadržala na kraćem formatu.
Od četrnaest pjesama novoga albuma Lucinde Williams jedna (posljednja, „Faith & Grace“) traje gotovo 13 minuta. Druga pak, „Lousiana Story“, prelazi granicu od devet minuta. Sve ostale su u susjedstvu od pet minuta. Budući da je riječ uglavnom o prilično sporim baladama, Lu je ponovno snimila album predugačak za vlastito dobro.
No, među tim sporim baladama našle su se neke od najboljih u Lucindinoj karijeri. Naslovna pjesma je savršen primjer prašnjavog alt-countryja na tragu njezina slavnog prezimenjaka Hanka (Lucinda je puno više njegov potomak nego li njegova glazbena i politička nula od sina), a još je i bolji posao napravila uglazbivši tekst drugoga folk diva, Woddyja Guthrieja „House of Earth“. Ta će pjesma koja svakako spadati među najbolje ove godine, a pisana je iz perspektive prostitutke koja se reklamira i zavodi klijenta poput sirene, uspoređujući se s njegovom ženom i obećavajući mu sve ono što mu ova neće ispuniti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7eRcldrGS94[/youtube]
Izdvojiti vrijedi i pomalo umornu izvedbu Springsteenove „Factory“ s „Darkness on the Edge of Town“, kao i dirljivu posvetu nedavno preminulome ocu, pjesniku Milleru Williamsu, „If There Is A Heaven“, a dobrodošli su i rijetki bljeskovi energičnosti, poput zaigrane „Bitter Memory“, koji spašavaju ploču od potpunog potopa u monotoniji.
Uz sve ove dobre trenutke, da su samo izbačene dvije najdulje pjesme s albuma i da je zadržano pristojno trajanje od nekih sat vremena, „Ghosts of Highway 20“ bio bi album jednako vrijedan kao i najbolji uradci prve dame americane u posljednjih petnaestak godina. Ovako je, nažalost, prečesto jednoličan, ali ima dovoljno trenutaka kojima će nam se urezati u pamćenje.
No, rješenje nije tako lako, jer neki od najboljih trenutaka upravo i dolaze iz tih najduljih pjesama. Primjerice stihovi iz „Lousiana Story“: “He’d call her a sinner/ You’re going to Hell/ Now finish your dinner/ And tell ’em you fell”. Mora se razumjeti Lucindu, bila bi luda da je takvo što izbacila s albuma.
Ocjena: 7/10
(Highway 20 Records, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
