Kako je društvance otkačenih njujorških puhača očaralo svijet, isto tako su očarali i zagrebačku publiku svojim energičnim nastupom u ponedjeljak u Boogaloou.
Boogaloo je bio krcat. Ni kiša, ni činjenica što je ponedjeljak nije obeshrabrila publiku da dođe pogledati i poslušati bend koji je uspješno pronašao svoju glazbenu formulu. A formula je jednostavna; najveći mamac je prearanžiravanje svjetskih hitova i evergrina za bend puhača (truba, saksofon, trombon i tuba) dodatno pogonjen bubnjarem, ali opet ne samo na način da tu ima sasvim dovoljno prostora za ostaviti dojmljiv autorski pečat i jammati do mile volje, već i protkati koncert s više od pola originalnog autorskog materijala za koji je u najvećoj mjeri zadužen trombonist Josh Holcomb.
Lucky Chops su po energiji koju pružaju uživo bliži nekom ska bendu, nego mini puhačkom orkestru. Također su iskazali i politički stav prije skladbe „Stand Everybody“ osvrnuvši se na Trumpovu antiimigracijsku politiku, zazvali dobru volju i animirali publiku podijelivši je po sektorima i dodijelivši vokalne linije za pjevanje. Pošlo im je za rukom (kao i publici u dvorani) da to budi prilično uštimano i da se ne raspadne sve već nakon prvog takta. To je ujedno bio i najdojmljiviji dio koncerta, obzirom da su nešto kasnije pokušali inicirati grupno spuštanje prisutnih na koljena, ali to nije imalo previše efekta.
Svakoj melodiji koju su izvodili pristupali su srčano i entuzijastično ne radeći stilske ograde, bilo da su svirali pjesme Adele („Hello“), Ariane Grande („Problem“), Beatlesa („Helter Skelter“) ili pak klasik Ben E. Kinga „Stand By My“ u finalu showa. Adrenalinsko pumpanje (ili, bolje kazano, puhanje) od samog starta definitivno je donijelo val oduševljenja u prvom dijelu koncerta, posebice jer nije bilo gotovo nikakvih odstupanja od precizne i uvježbane izvedbe, no skakanje po pozornici uzima danak i kod onih u atletskoj formi, a posebno u situaciji kad su pluća još dodatno zaposlena instrumentom. U drugom dijelu su tako obraćanja prublici postala učestalija, kao i solo točke, kad je, osim soliste, ostatak sastava dolazio do zraka.
Time su naravno izašle na vidjelo i boljke dužeg nastupa za Lucky Chops. Jednosatni nastup se tu nekako nameće kao logično rješenje jer ne bi trpio zbog nepotrebnog odugovlačenja. No prvi nastup je prvi nastup, kako se kaže, a Lucky Chops su prvi put zasvirali u Zagrebu i ostavili srce na pozornici kako bi razmrdali dobro raspoloženu masu ljudi ispred sebe.
Po svemu sudeći, njihova gostovanja bi se mogla i ustaliti. Voli naš narod trubače, pogotovo njujorške.