Ludovic Navarre (St. Germain): Ne zanima me nešto što me ne intrigira

Zagrebački koncert St. Germaina bio je i prilika za razgovor s Ludovicom Navarreon, prvim čovjekom i ‘mozgom operacije’ ovog francuskog glazbenog projekta.

  •  
  •  
Ludovic Navarre (Foto: Zoran Stajčić)
Ludovic Navarre (Foto: Zoran Stajčić)

St. Germain oduševio je u subotu rasprodanu zagrebačku Tvornicu kulture, bio je to gotovo ‘generacijski susret’ publike i kultnog izvođača s njegovim novim sastavom. Uoči koncerta bio je dogovoren intervju s Ludovicom Navarreom u jednom od hotela na putu prema Zagrebačkoj zračnoj luci, koji je po riječima organizatora sam glazbenik odabrao jer više voli izoliranost od boravka u gradskim centrima.

Dok sam čekao intervju, ispred hotela sam ‘na cigareti’ započeo neformalni i ugodni razgovor s Navarreovom tour menadžericom, pričljivom suhonjavom Francuskinjom koja je ‘prva počela’: „Sad smo dobri. Turneja je tek započela. Vidjet ćemo kakvi ćemo biti na kraju.“ Naravno doticalo se to iskustva s dvogodišnje „Tourist“ turneje iz 2000. i 2001. kada je St. Germain održao preko 280 nastupa diljem svijeta.

„To je bilo beskrajno. Samo smo mijenjali kontinente, Europa, Amerika, Australija i tako u krug. Nismo tako planirali u početku, ali nas nisu prestajali zvati i mi smo samo bukirali, bukirali i bukirali. Čudilo nas je to što nas se nisu mogli zasititi. Ludovic je imao krize zbog toga, jer smo postali industrija. Teroristički napad na New York 11. rujna bio je odlučujući trenutak, za njega je to bio znak da treba stati“, kazala mi je. Rekoh joj da mi se Ludovic čini izuzetno smirenim i opuštenim sada. „On je takav. Po prirodi je sramežljiv. Ne voli biti u fokusu, zato voli glazbenike ispred sebe. No pored te svoje mirnoće, on ne voli gubiti vrijeme. Voli kad su stvari organizirane i kad teku. Reagira na zastoje, o itekako“, bila je još jedna od njegovih karakteristika o kojoj je prozborila u tom našem čavrljanju. Ako netko pozna glazbenika u dušu, to je svakako njegov tour menadžer tj. menadžerica.

Takav ‘intro’ u intervju s Navarreom logično je vodio tome da sam želio i iz njegovih usta dobiti sličan odgovor.

St. Germain u Tvornici kulture (Foto: Izidor Tačković)
St. Germain u Tvornici kulture (Foto: Izidor Tačković)

Što je bio razlog toliko dugačke pauze od albuma „Tourist“ iz 2000. godine. Zamor materijala?

Ludovic Navarre: Zamor materijala. Umorio sam se nakon dvogodišnje turneje. Osjećao sam da mi treba pauza, ali nisam znao da će toliko dugo potrajati. Inače ta turneja se trebala nastaviti, odnosno po treći put ići u Ameriku, ali smo se zaustavili nakon napada na World Trade Center 11. rujna. Možda je to bila slučajnost, a možda trenutak koji nam je govorio da se trebamo zaustaviti. Već smo bili pomalo umorni i isrpljeni, ali nakon tog 11. rujna svijet više nije bio isti. Bilo je najpametnije povući se i vidjeto što će biti. Poslije sam radio glazbu prijateljima i to me je zaokupljalo. Vrijeme za novu inspiraciju na St. Germainu, kao i na novom albumu sazrijevalo je polako.

Kao mnogi zapadni glazbenici poput Dee Dee Bridgewater i vi ste krenuli na afričko izvorište bluesa, u Mali. Što vas je vodilo tamo?

Ludovic Navarre: Puno ljudi koje se bave bluesom otputuju u Mali. Ja pak nisam imao želju tražiti blues. Više me zanimalo napraviti neki afrički miks, nešto prilično neodređeno. Otišao sam tamo bez plana. Jednostavno, upijati stvari i vidjeti kud će me to odvesti. Jedino po čemu sam se možda ravnao bila je ideja da probam zamijeniti već ustaljenu instrumentalnu postavu, dakle trube, saksofon, gitare itd. s nekim egzotičnim instrumentima. Htio sam isprobati drugačiju zvučnu sliku.

U tome ste i uspjeli. Na novom albumu vam gostuju glazbenici koji sviraju tradicionalna malijska glazbala. Kako je tekla ta suradnja, od upoznavanja, komunikacije do iznošenja ideje i konačno njenog ostvarenja?

Ludovic Navarre: To je bio najtežio dio posla. Bilo nam je svima izuzetno komplicirano, počevši od same komunikacije. Nisam želio da to samo bude stvar prostora u geografskom smislu, dakle da dođem i uzmem nešto što sam zatekao, već sam htio pronaći glazbenike s kojima mogu postići istu valnu duljinu, da unesu svoje u jedan potpuno novi projekt koji je pak i njima bio pomalo stran. Želio sam da te naše različitosti dobiju novi smisao. Na tom putu bilo je puno prepreka. Za početak samo brojanje i naglasci u ritmu se puno razlikuju. Oni imaju svoju valnu duljinu, mi iz Europe i općenito sa Zapada svoju. Kao temelj rada trebali smo se prvo i dobro upoznati kako bi krenuli komunicirati kroz glazbu, jer kao što sam već rekao nije me zanimala priča „St. Germain u Maliju“, već „malijski glazbenici u St. Germainu“.

Zašto ste se odlučili za eponimni naziv albuma, dakle samo „St. Germain“?

Ludovic Navarre: Nisam imao drugih ideja (smijeh). Morao sam ga nekako nazvati. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X