Luka Šipetić (nemanja): Svijet glazbe je bogat i čaroban kad izađete izvan utabanih staza

nemanja – isprva glazbeni projekt pulskog gitarista Luke Šipetića, a potom i bend ovih dana će imati veliko predstavljanje u sklopu ljubljanskog 6. MENT festivala. Podsjećamo da je album ‘Tarot Funk’ na portalu Ravno do dna proglašen najboljim albumom u kategoriji domaćih i regionalnih izdanja za 2019. godinu. Tarot karte se Luki očigledno dobro otvaraju, što je svakako dovoljno razloga za razgovor.

nemanja (Foto: Lucija Sever)

Za početak primi čestitke obzirom da je „Tarot Funk“ na RDD-u proglašen albumom godine. Iskreno i meni je bilo ugodno iznenađenje kad sam brojao glasove, vjerujem da je tebi bilo i više kad si ugledao poredak.

Luka Šipetić: Hvala ti. Istina, i ja sam se ugodno iznenadio. S obzirom da je album sniman u kućnom studiju i objavljen u DIY uvjetima bez izdavača i popratnog PR-a, nisam očekivao da će naići na takav, ili uopće ikakav prijem. Drago mi je da sam u krivu.

Malo bih ostao na toj listi iz koje je očito da je hrvatska glazba pretežno instrumentalnog kaaktera imala izuzetno plodnu godinu, podsjećam da su na njoj pored nemanje i Šumovi protiv valova, Chui, ABOP, Truth ≠ Tribe… Kako ti to tumačiš?

Luka Šipetić: Pa rekao bih da je to stvar slučajnosti. Šumovi i ABOP već dobrih deset godina djeluju i pripremaju materijal, Chui ima već konstantan diskografski output, a Truth ≠ Tribe je poput nemanje novi bend, tako da se nekako sve kozmički poklopilo u jednoj godini. Svaki od tih bendova donosi drugačiji vid instrumentalne glazbe ovisno o žanru na koji se pozivaju, što je posebno zabavno, jer na kraju imamo pet potpuno različitih i kvalitetnih instrumentalnih albuma. Ja bih rekao da je nemanja slučajno upao u taj skup, pošto nisam planirao instrumentalni album, takav se ostvario.

Album “Tarot Funk” je do sada predstavljen na raznim radijskim emisijama posvećenim world i psihodeličnoj glazbi u SAD-u, Kanadi, Turskoj, Cipru, Japanu, Brazilu, Meksiku, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji ,Italiji, Australiji i Španjolskoj,

Kako i koliko je tekao put otkad se nemanja prometnuo iz tvog solo projekta do punokrvnog benda?

Luka Šipetić: nemanja je nastao još u studentskim danima kao proces „pokušaj-pogreška“ učenja o snimanju i produkciji. U iduće četiri godine, to je ostalo na tome, pošto sam se posvećivao svojim drugim bendovima. O bendu sam počeo razmišljati kad sam tijekom snimanja “Tarot Funka”, ali samo zato jer sam produkcijski htio dobit feel da je album odsvirao neki bend u jednom takeu. Stoga sam u glavi složio imaginarni bend i zamislio da Beslać i Perić sviraju synth i bubnjeve. Potom sam svoje sviranje, uz to što pratim karte, izvodio tako da pokušavam svirati na način kako ja mislim da bi oni odsvirali. Tako da je bio red da ih pozovem. Da oni nisu pristali, benda ne bi ni bilo. Od početka sam, kao u nekoj viziji, vidio jednu djevojku na basu, no kako nisam znao nijednu basisticu, nisam bio siguran koga to vidim. Kad sam to spomenuo Beslaću, rekao da to mora da je Laura Matijašević. I stvarno, to je bila ona cijelo vrijeme. Sreća ili sudba, volim mislit da je oboje. Zadnji je upao u bend Karlo Lugarić par dana prije promocije u KSET-u nakon što mi je Perić rekao da se uozbiljim i da ga napokon zovem na konge.

Nimalo nevažan je i vizual i animacije koje su pratile spot „The World“, a nedavno je objavljen i making of video. Kako je došlo do te suradnje?

Luka Šipetić: Kako se dosta bavim snimanjem glazbe za filmove, Noemi me zvala da joj složim glazbu za njen animirani film „Odrasti u malo drvo“. Svidio mi se njen stil animacije, a imao sam ideju otprilike kako bi trebao izgledati spot. Više sam to zamislio kao gif koji bi pratio glazbu, ali Noemi ga je poboljšala raznim suptilnim sitnicama, tako da je prerasao moju početku ideju.

Vaš potencijal i kvalitetu prepoznao je i ovogodišnji ljubljanski MENT festival. Planirati li identični koncert kao i jesenas u KSET-u ili nešto drugo?

Luka Šipetić: Unatoč postojećim aranžmanima, nemanja dosta počiva na improvizaciji, a vizuali Die Zoonea nastaju na licu mjesta, tako da je svaki koncert drukčija avantura. Intenzitet ovisi o našem raspoloženju, o tome koje karte izvučemo taj dan. No, iskreno, i više smo nego raspoloženi za rokanje u Ljubljani.

nemanja u KSET-u (Foto: Monika Bračević)

Obzirom na sve što se događa, planirate li kojim slučajem „Tarot Funk“ zabilježiti i na vinilu, ima li potencijalnih izdavača možda?

Luka Šipetić: Planiramo, ploča izlazi u veljači pod okriljem beogradskog Ammonite Recordsa. Uskoro kreće preorder pa pratite društvene mreže, tamo će izaći sav info ukoliko je netko zainteresiran.

Kad smo kod tog albuma koliko dugo traje tvoja opsesija praćnja, hajmo reći za hrvatske prilike, opskurnijih i manje poznatih glazbenih scene iz kojih si crpio inspiraciju za „Tarot Funk“?

Luka Šipetić: Moja opsesija glazbom traje više-manje otkad znam za sebe, a kopanje opskurnijih stvari negdje nakon srednje škole. No tek koju godinu prije nego što smo Dino Santaleza i ja složili Para Lele, počela se kuhat ideja o tome kako bi se takva glazba mogla „prevest“ kod nas. Kako je svijet glazbe, kad izađete izvan utabanih staza, bogat i čaroban, postoji još bezbroj ideja, ovo sve je samo grebanje po površini.

Obzirom da si prilično produktivan glazbenik, imaš li možda nekog ‘džokera u rukava’, u smislu da je novi album ‘neočekivano’ na putu?

Luka Šipetić: Dobar dio materijala za drugi album je snimljen, samo treba to još dovest u red prije nego predstavim bendu.

U biti, jesi li i prije „Tarot Funka“ razmišljao da je to nešto što bi trebalo imati nastavak, ili jednokratni izlet?

Luka Šipetić: Zanimljivo pitanje. Sam glazbeni stil i produkcija definitivno nije jednokratni izlet, to je nešto o čemu dosta dugo opsesivno razmišljam, no album i koncept kao zaokružena cjelina nije trebao imati nastavak, barem u trenutku nastajanja. No, kako je vrijeme odmicalo uočio sam prostor za razvitak. Ideja koja mi je prolazila glavom je kako nastaviti priču, da se naslanja na dosadašnji rad, ali da kreće u neku svoju avanturu. Slična je i problematika u filmovima ili romanima; kako nastaviti razvijati glavnog lika s obzirom da je u prethodnom djelu prevladao najgore probleme i sukobe i izašao razvijeniji. U kojem smjeru zatim krenuti, kako predstaviti novu dilemu i dodatno razviti lik? Klasično „prokletstvo nastavka“, no nadam se da sam našao način.

MENT smo spomenuli, no ima li reakcija i izvan ove naše regije kako je prihvaćen „Tarot Funk“?

Luka Šipetić: Album je do sada predstavljen na raznim radijskim emisijama posvećenim world i psihodeličnoj glazbi u SAD-u, Kanadi, Turskoj, Cipru, Japanu, Brazilu, Meksiku, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji ,Italiji, Australiji i Španjolskoj, a našao se i uključen u epizodi Bandcamp Weekly koja na homepageu Bandcampa promovira novu glazbu, što je bilo dosta ludo. A krajem godine našao se uključen i u listama najboljih world music izdanja 2019. u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Uglavnom, puno više nego što sam se ikad nadao.

Gdje vas se može čuti i vidjeti uživo uskoro u Hrvatskoj?

Luka Šipetić: Uskoro najavljujemo promociju vinila u zagrebačkom Attacku 7. ožujka, radimo veliki tulum za sve nježne i rasplesane duše! Stay tuned boys and girls!

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X