Tako moderno, tako isprazno… Lykke Li se na novom albumu riješila dugogodišnjeg suradnika i koautora Björna Yttlinga i stvari su krenule nizbrdo.
Trap je pokorio svijet, pa ne čudi što mu se okreću brojni pop mainstreamaši. Jedna od njih je i Šveđanka Lykke Li. Na svom četvrtom albumu „So Sad So Sexy“ ponovno je sebe izmislila u novom ruhu.
Produkcijski gledano album pršti u iskričavim visokofrekencijskim elektro perkusijama i dakako ruje subsoničnim basovima. Ali problem su tanušne pop pjesme, koje, osim što zvuče moderno, ne nose neku značajnu pamtljivost u potpisu. Seksi tužno, ili tužno seksi bila bi prava dilema, jer ne naginje previše niti u jedno, niti u drugo.
Možda je Lykke Li htjela istaknuti dvije krajnosti, ali ih je nekako pomirila na sredini puta. Neka vrsta grebanja po površini. Valjda zbog te ‘trap’ premise kojoj je sve podređeno, Lykke Li kao da je i samu sebe ograničila u formu u kojoj se ne može značajnije autorski razmahati i koja joj ne pristaje. Izvukla je pristojno neke stvari, ali cijeli outfit joj daleko slabije pristaje od svega u čemu smo je do sada mogli čuti.
U tekstualnom dijelu više koketira, nego što se bavi nekim izravnim mislima. Možda je to apstraktnost, ali je prije suzdržanost, pa se prije dobiva dojam da je tu riječ o pjesmama o ničemu. Samo nabacane misli uz povremene pretjerane repeticije, npr. riječi „sex“ u „Sex Money Feelings Die“, a nakon te pjesme naslovna „So Sad So Sexy“ grebe po dnu pop treša kakav se godišnje proizvode na vagone.
Općenito, slika cijelog albuma sadržana je u prve dvije pjesme „Hard Rain“ i „Deep End“, koje su i puštene kao najavni singlovi. Nakon njih i nema nekog bitnijeg momenta koji donosi neki pomak. Niti na bolje, niti na gore. Tako da stilska prilogodba trapu ostaje jedini klimavi adut, a i taj adut postavlja pitanje čemu to sve, kad je rezultat tako tanušan. Ovakav album može se očekivati kao debi neke tinejdžerske natjecateljice nekog talent showa, ali ne i od Lykke Li. Možda odgovor zašto se „So Sad So Sexy“ našao usred ničega leži u činjenici što je ovo prvi album na kojem pjevačica nije radila sa svojim dugogodišnjim suradnikom Björnom Yttlingom, dok s druge strane tekstove nekih pjesama potpisuje i po pet autora uz Li, što je izgleda savršeni recept za potpuni gubitak fokusa. Ishod je više tužan, nego seksi.
Ocjena: 5/10
(LL Recordings / Sony / Menart, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
