Razgovor s novim uzdanicama hrvatske rock scene, grupom koja je deset godina nakon osnutka osjetila slast masovne obožavanosti.
Nije tajna da globalna rock scena već dvadeset godina doživljava krizu autorstva. Još je manje tajna da je hrvatska scena ogledni mikroprimjer kako ta kriza stvarno i izgleda. Ovdje su, naime, najveće rock zvijezde iste one koje su to bile i početkom devedesetih. Razloga je puno, ali sve se uvijek svede na medije i izdavače. Ovi prvi su nezainteresirani, a ovi drugi su preoprezni i bankrotirani. Sinjski M.O.R.T je na dobrom putu da sruši te barijere i konačno malo pomrsi račune u vrhu tuzemnog rock and rolla. Singl „Meni se skače“ nastavio je uspjeh pjesme „Tango“, a sve je skupa rezultiralo pomamom za njihovim albumom „Odjel za žešće“ kojeg, što je u nas i dalje rijetkost, cijene i kritičari i ubrzano rastuća publika. Mortovci sami sebe opisuju kao kombinaciju pankera i bluzera, a kratku priču o prekonoćnom uspjehu iznosi nam njihov bubnjar Mile Mijač.
Sjeme benda začeto je još 2003., no tek u zadnje dvije godine dvije godine šira publika počela ga je doživljavati. U kojem trenutku ste počeli shvaćati da stvari postaju malo ozbiljnije?
Mislim da se to dogodilo nakon naše pobjede na Demofestu u Banja Luci prošle godine. Sjećamo se da smo dan poslije sjedili kod prijatelja na Kupresu kad su nam se javili iz Croatije Records s namjerom da nam objave album, a tog smo jutra dogovorili i pet, šest koncerata. Učinilo nam se da se to netko s nama šali. No, eto, nije. To je taj moment koji ja osobno doživljavam kao točku od koje je krenulo nabolje.
Prvi znak da se stvari kreću u dobrom smjeru možda je bila i suradnja s čuvenim underground izdavačem Zdenkom Franjićem, koji je oduvijek imao nos za nanjušiti talent. On vam je objavio ‘Vrhunsko dno’. Kako je došlo do tog kontakta?
Naš basist Kikos se upoznao s njim i tako je suradnja počela. To je, ustvari, idealan početak, jer „Slušaj najglasnije“ je kultna etiketa, a Franjić je dobri duh hrvatskog rock and rolla.
Koliko je taj album dobacio? Kolika je uopće bila tiraža?
Ne znam za tiražu, ali znam da je prodano puno. Mi smo odradili svoje, Zdenko svoje. Prodavali smo ga po koncertima, mislim da smo nakon izlaska „Vrhunskog dna“ imali skoro četrdeset svirki. Ljudi još uvijek pitaju za taj album, ali mi ga više nemamo.
Drugi album ‘Odjel za žešće’ objavila je Croatia Records, a s ‘Vrhunskim dnom’ veže ga samo singl ‘Tango’. Koliko ste zadovoljni albumom, koji trenutno pobire odlične kritike? Je li pravi zvuk M.O.R.T.-a uspješno uhvaćen?
Mi stvarno nismo cjepidlake, zadovoljni smo sa svačim. No, za snimanje albuma dva smo mjeseca tražili idealan studio. Kad smo konačno ušli u MC Pavarotti, studio u mostaru, vilice su nam se spustile do poda; odličan studio i vrhunski ljudi. Producent Marko Perčić Sula nam je bio desna ruka. Ustvari, mislim da smo ipak mi njemu bili desne ruke. Odradio je vrhunski posao.
Koliko vam je trebalo?
Snimali smo tri dana, a miksali sedam. Tako M.O.R.T. radi, nema previše filozofiranja. Ušli smo zajedno u studio i snimili album gotovo u dahu.
Ako samo letimično pogledamo naslove po portalima, vi ste preko noći ste postali ‘najbolji hrvatski rock bend’. Je li vam uspjeh došao naglo ili ste ga dočekali spremni?
Mi se tome uglavnom smijemo, jer nemamo baš tako veliko mišljenje o sebi, a pumpanje vlastitog ega ne dolazi u obzir. Ako netko zbilja tako misli, neka dođe na koncert i plati nam pivo. Za titulu najboljih imamo svoje favorite…
A to bi bili?
Svi oni koje obožavamo i s kojima se družimo; Vlasta Popić, Kundyak Mezhie, Krešo i Kisele kiše i mnogi drugi.
Što uopće znači ‘uspjeh’ u ovim našim okvirima? Živi li bend sad bolje ili još uvijek nema naplate svih tih hvalospjeva?
Trenutno nam je bolje nego što je bilo, ali težimo tome da nam bude super. Ne žuri nam se nigdje; imamo novih pjesama, a svaki vikend do kraja siječnja nam je bookiran. Sad se već zna i dogoditi da nam prije koncerta serviraju i juhu, a ne pizzu. Dakle, puno se bolje hranimo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=hrcBSv8u1D0[/youtube]
Priča o uspjehu M.O.R.T.-a ustvari je onaj rijetki trenutak kad se bend koji nije iz Zagreba uspije nametnuti medijima i publici. Je li u vašem slučaju to plod teške borbe ili se sve događalo samo od sebe?
Ovo drugo, rekao bih. Splitsko sam dijete i svirao sam u puno splitskih bendova. Ali kad sam prvi put sjeo za bubnjeve u M.O.R.T.-u bila je to razlika k’o nebo i zemlja od svih mojih dotadašnjih iskustava. Nije se težilo perfekcionizmu u sviranju, nego u davanju što je moguće više energije. To je velika stvar.
Doživljavaju li vas Sinjani danas kao face? Jer ne mogu se sjetiti sinjske grupe koju je pratio ovakav hype…
Upoznao sam preko benda u Sinju milijun ljudi. Velika je ekipa okupljena oko benda, imamo ogromnu podršku. A to nam pričinja veliku sreću…
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
