Prije je bilo za očekivati kako će Macy Gray još više potonuti u sivilo odlukom da snimi album obrada, ali taj ishod se nije dogodio, bar kad je u pitanju uho evropskog slušatelja.
Koliko god R&B bio najgornji kat kičaste američke glazbene industrije zabave, toliko me osobno veseli postojanje/opstanak nekih koji su ga napustili kad je riječ o tretmanu i blještavom PR-iziranju svega svega što su upravni odbori kuća diskografskih kuća odlučili da će biti hit te sezone. Macy Gray je u taj svijet i ušla kao autsajderica, nešto poput jazz pjevačice zalutale u pop svijet. Te 1999. godine hit je neočekivano postao singl „I Try“ i Gray je naredne dvije godine kao debitantica iskusila Grammyjevsku i MTV Music Awards paradu taština da bi potom njena karijera uglavnom postala potpuno nezanimljiva organizatorima sličnih događanja.
Drugi album „The Id“ iz 2001. nije uspio dobaciti do vrha Billboarda, ali mu je to pošlo za rukom u Velikoj Britaniji i u Evropi, što je već tada bilo znakovito da je njen izričaj bliži ukusu publike Starog kontinenta, nego matične joj Amerike. Kako je vrijeme odmicalo, takav ishod stvari kao da se ustalio. Osjetila je to i Macy čiji najjači adut je nastup uživo. I za razliku od mnogih r&b kolegica s kraja XX stoljeća ona i dalje drži koncertnu konstantu i posjeduje priličnu vjernu bazu obožavatelja koji su spremni uvijek se odazvati kad je ona ‘u prolazu’, pogotovo u Evropi.
Više nije popularna, ali je ostala diva. Uz to posjeduje šarmantnu dozu autironije i smisla za humor, dovoljnih da razmekšaju i kritičarsko srce iako su joj izdanja blijeda od povratka na scenu nakon terapija, obično nužnih u životu pjevača i pjevačica u određenoj fazi karijere. „Big“ iz 2007. je bio zamišljen kao povratak na velika vrata, ali mu je pored silne stilske lepršavosti nedostajao novi „I Try“. Naredni „The Sellout“ je uistinu bila rasprodaja – stepenica niže od prethodnika. No kao što je kazano, Macy Gray posjeduje koncertnu karmu i dovoljno snage da gdje god je na pozornici preokrene stvari u svoju korist.
Tako je bilo i kad je po prvi put posjetila Hrvatsku i nastupala u Lisinskom – dvorani koja zbog svog statusnog značenja u Zagrebu je kao stvorena za kočenje emocija publike. Osjetila je Macy to tada već nakon desetak minuta i podigla sve na noge, jer nije željela ni u svom ni u sjećanju onih koji su tamo bili da se zadrži uspomena na mlitavu sedeljku. A zagrebačka publika takve izvođače ne zaboravlja, upravo stoga što ju je teško natjerati na ples i sudjelovanje.
Ove jeseni pjevačica će nas ponovo posjetiti i nastupiti u adekvatnijem prostoru Tvornice kulture u kojem se daleko lakše postiže komunikacija i klupsko ozračje. Ovog puta razlog okupljanja neće biti „Rasprodaja“ već „Obrade“.
Posljednje studijsko izdanje „Covered“ je po već utabanom scenariju za pjevače treća stanica nakon nedovoljno jakog povratničkog albuma i slabijeg slijednika. To je uvijek onaj neuzbudljivi korak koji bi trebao učvrstiti pozicije među fanovima. Takav ne unovačuje nove, ali uglavnom zadržava stare jer sa sobom povlači i nostalgični trip.
S „Covered“ je Macy Gray ipak uspjela iznenaditi i to izborom pjesama. Može se reći da je razotkrivena tajna veza zašto je evropska publika jače percipira. A to je zbog toga jer i Macy voli evropsku glazbu, na kojoj je odrasla i koja ju je odredila kao pjevačicu. Album otvaraju Eurythmicsova „Here Comes The Rain Again“ i „Creep“ Radioheada, svakako neuobičajeni izbor za jednu R&B pjevačicu. Dojam pojačava i „Wake Up“ s prvog albuma Arcade Firea, kao i ulazak na teritorij heavy metala s „Nothing Else Matters“ Metallice i „Teenagers“ My Chemical Romance.
Obrade R&B imena doslovce se samo naziru kroz „Lovelockdown/Buck“ miks Kanye Westove „Love Lockdown“ sa synth pop eksperimentalnog albuma „808s & Heartbreak“ i klasika „Buck“ jazz legende Nine Simone, a uvjetno se tu može uvrstiti i „Bubbly“ bijele američke pop kantautorice Colbie Caillat. Na izbor Colbie Caillat se više može gledati kao na preporuku same Macy Gray na koje mlade autore treba obratiti pažnju, jednako kao i s pjesmom „Sail“ novog američkog elektro rock benda Awolnation. Reggae zezalice „Smoke Two Joints“ The Toyesa iz 1983. upravo je onaj začin koji govori u korist humora Macy Gray. Odstupanje od klasične cover šablone očitava se kroz uvrštavanje autorskih minijatura (popularno zvanih skitova) Macynih suradnika i djece. Njen sin Mel Hinds zastupljen je s „Mel Rap“, Hugh Salk s „Power Of Love“, a školske prijateljice njene kćeri Happy u skitu „La La La (Teaching The Kids)“, a pojavljuju se tu još i neka jača imena poput Nicole Scherzinger.
„Covered“ je tako album promjenjivog raspoloženja. Jednako uvjerljivom vokalnom snagom Gray ponire u sjetu s baladama, i taman kad se osjeti da bi treća u nizu bila nepovratno uronjavanje u depresiju, iskoči s nekim neobaveznim skitom kao premosnicom u drugo raspoloženje.
Možda je Macy već duže vrijeme na rasprodaji, ali i niska cijena je nešto što treba znati održati. Pogotovo u vrijeme krize.
Ocjena: 7/10
(429 Recordings / Universal Music, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
