‘Jebeš politiku, jebeš religiju! Jebeš sve, dok postoji glazba koja nas spaja!’, ispaljivao je u mikrofon Freddy Cricen, frontmen legendarnog njujorškog hardcore benda Madball koji se u srijedu nakon točno dvije godine opet popeo na pozornicu zagrebačkog Vintage Industrial Bara.
Cricen je pred vjernim zagrebačkim hardcore plemenom udarao na sve moguće zabrane i barijere među ljudima, a situacija u publici je posebno (i očekivano) uskuhala kad se nakon jedne takve najave sručila „I’ts My Life“.
Također tijekom večeri nisu izostale ni druge himne grupe poput „Set It Off“, „Get Out“ i „Smell The Bacon“. No opet, koliko je svirka bila ‘na nož’, toliko je atmosfera i raspoloženje bilo opušteno.
Cricen koji je nedavno navršio 42. godinu izjavio je i ljubav prema istočnoeuropskoj publici, u koju i nas svrstava, i kako obožava našu emotivnost, srčanost i gostoprimstvo (bit će da su Sarajlije, gdje je bend nastupio u Kinu sloga, dan prije priredili dobar doček), tako da ne baš dugačak koncertni nastup nije bio hladna rutina, iako se može zamjeriti to što su Madball publiku uskratili za bis, a mogli su komotno pružiti još pjesmu-dvije jer se na kraju posebno zakuhalo.
Možda po naboju koncert nije nadmašio onaj od prije dvije godine kada su Madball bili headlineri Taste Of Madness festivala, no po kvaliteti zvuka, to je sinoć bio potpuno drugi bend, dakako u pozitivnom smislu.
Naime, Vintage Industrial Bar se potpuno obnovio kad je riječ o soundsystemu. Potpuno novo zvučno iskustvo; glasno, ali ugodno, raširenog frekvencijskog spektra u kojem srednji tonovi ne paraju uši, dok bas frekvencije ugodno draškaju nutrinu tijela. To je sad jedan potpuno drugi klub koji u ovom trenutku ima možda najbolji zvuk u gradu. A kad se priča o klubovima, ima li uopće išta značajnije od zvuka u njemu?
Stoga, možda sam koncert Madballa i nije bio toliko kratak koliko je zvučna ugoda doprinjela tom osjećaju, eto, čak i kad je pravovjerni hardcore bend u pitanju, što mnogi doživljavaju kao agresivni napad decibelima na sva čula. U audio kvaliteti Vintage je tako napustio (od Madballa hvaljenu) Istočnu Europu. Cricen i njegovo bučno društvo samo su prvi u nizu stranaca koji su na pozornici osjetili ugodu uvjeta kakve možda imaju u matičnom gradu, a da nisu detektirali prave razloge, kao što su detektirali rakiju dobivenu na poklon. Eto, nije više ni Istočna Europa ono što je nekad bila – da ima samo rakije i neki sklepani sindikalni razglas da posluži svrsi.