Rad s producentom koji je proslavio Norah Jones za Madeleine Peyroux pridonio je većem s zbližavanju s istom gledano u stilskom svjetlu, no nema bojazni da je pjevačica time naštetila sebi.
Madeleine Peyroux promijenija je diskografsku kuću i producenta, odnosno napravila je pauzu s dugogodišnjim suradnikom Larryjem Kleinom i prepustila kreiranje zvučne slike Craigu Streetu poznatom po radu na albumu „Come Away With Me“ za koji je Norah Jones 2002. dobila Grammy za album godine. U bivšem članu Rolling Stonesa, Billu Wymanu je pronašla partnera u pisanju stihova („The Kind You Can’t Afford“ i „Leaving Home Again“). Na šestom po redu albumu se nalaze i tri jaka klasika u pjevačicinoj izvedbi, „Martha My Dear“ Johna Lennona i Paula McCartneya, „I Threw It All Away“ Boba Dylana i „Love In Vain“ legendarno bluesera Roberta Johnsona. Madeleine Peyroux ih je u svojoj već poznatoj jazz maniri izvrsno interpretirala, a kad bi se između te tri pjesme trebala izabrati ona koja joj je najbolje sjela to bi svakako bila Johnsonova „Love In Vain“ u kojoj je spleen trenutka doslovce ljepljiv za sva osjetila zahvaljujući emotivnoj izvedbi.
„Standing On The Rooftop“ je po ugođaju najintimniji album ove pjevačice iznimno toplog i izražajnog vokala. Iako su promjene obično uvijek dobrodošle, može se čak zaključiti da albunu u određenim momentima nedostaje više izražena ritam sekcije, kako je to bio slučaj na prijašnjim ostvarenjima. Tako da se tek sada osjeti kako je to ponajviše bila zasluga Larryja Kleina. Za razliku od njega Craig Street voli kad je pratnja benda prigušena, osim obično jednog naglašenijeg instrumenta na koji je naslonjen glas pjevačice.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=D-sm7lh5Bkg[/youtube]
Wymanovo učešće je ugodno iznenađenje. Osjeti se njegova dugogodišnja praksa u Stonesima. „The Kind You Can’t Afford“ kao da je rađena za Micka Jaggera – to je taj poznati stav, stil i ritam koji gura naprijed, dok „Leaving Home Again“ evocira na „As Tears Go By“ i „Ruby Tuesday“. Najsnažniji lirski trenutak albuma je „Lay Your Sleeping Head, My Love“. Tu je kreativna sprega doslovce zvjezdana: stihove pjesnika W.H. Audena uglazbio je Marc Ribot, a jazz izvedba u kojoj se Peyroux najviše približila ugođaju jedne Billie Holyday je izvrsna.
Kako se album približava kraju tako se otvara prostor za autorske pjesme Madeleine Peyroux koje nude tračak „pozitive“ jer glazbenica kad je autorski izričaj u pitanju nije toliko sjetna, a prizvuk laganog pop ugođaja možda i pomaže slušateljima u lakšem procesiranju stvari, ali ne nudi snažnu završnicu – uteg koji bi još jače učvrstio cijelu konstrukciju. Daleko od toga da je Madeleine podbacila. To nikako, ali „Standing On The Rooftop“ ne posjeduje dimenziju prethodnika „Bare Bones“ i „Half The Perfect World“.
Ocjena: 8/10
(Emarcy / Decca / Universal Music)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
