Madlib ‘Sound Ancestors’ – kad glazba govori sama

Album koji često krstari i mijenja stil i unutar iste dvominutne trake, stvarajući dojam da ste spojeni na piratsku radijsku postaju koja emitira izravno iz Madlibove svijesti sastavljene od njegove beskonačne kolekcije ploča, dok on poput reflektora obasjava čas jednu, čas drugu dionicu koja mu je u tom trenutku zapela za uho.

Madlib “Sound Ancestors”

Hip hop producent Otis Jackson Jr., poznatiji kao Madlib, slavu je stekao brojnim hvaljenim suradnjama s reperima kao što su odnedavno pokojni MF DOOM (Madvillian), malo duže pokojni J Dilla (Jaylib) te itekako živi i aktivni Freddie Gibbs s kojim čini duo koji se ponekad naziva i MadGibbs i iza sebe ima dva izrazito dobro prihvaćena albuma iz prošlog desetljeća, “Piñata” i “Bandana”. Njegova etiketa Madlib Invazion okuplja brojna razrnorodna imena iz svijeta rapa, jazza i svega između.

Riječ “Invazion” se ne nalazi slučajno u imenu njegove etikete. Invazijom je i započeo svoju samostalnu karijeru još tamo 2003. uletjevši u arhive legendarne džezerske diskografske kuće Blue Note čiji je sadržaj nanovo izmikasao dodavši mu moderne hip hop beatove i stvorio efektan jednosatni zvučni kolaž objavljen na albumu “Shades Of Blue”. I u nastavku karijere modus operandi mu je ostao sličan, a iznimka nije ni najnoviji naslov u njegovovoj karijeri “Sound Ancestors”. Iako je potpisan kao Madlibovo samostalno izdanje, riječ je zapravo o još jednoj suradnji. Ovaj put partner mu je engleski glazbenik i producent elektronske glazbe Kieran Hebden koji nastupa pod imenom Four Tet, čovjek koji je prethodno stvorio vlastiti miks Madlibove suradnje s MF DOOM-om “Madvillian”.

Priča kaže kako je Madlib Hebdenu kroz dvije godine slao gomilu materijala koju je ovaj preslušavao, aranžirao i montirao u načelnih šesnaest “pjesama” koje čine četrdesetak minuta albuma “Sound Ancestors”. Kažem načelnih jer je ovdje nemoguće utvrditi gdje jedna “pjesma” završava da bi druga počela. A pjesme stavljam pod navodnike jer je ove zvučne fragmente nemoguće shvatiti kao pjesme u tradicionalnom smislu. Madlib i Four Tet slažu jedan veliki zvučni kolaž od postojeće građe koju često samo stavljaju u drugačiji kontekst i daju im drugo značanje. Nešto poput Duchampovih readymades, ako baš želite.

U ovom postupku ima mnogo sličnosti s onime što je Madlib radio na “Shades of Blue”, samo je s jazza fokus proširen na sve žanrove glazbe, od rocka i reaggea, soula i funka preko latino akustike i plemenskih ritmova do, jasno, jazz hopa i rapa. Album često krstari i mijenja stil i unutar iste dvominutne trake, stvarajući dojam da ste spojeni na piratsku radijsku postaju koja emitira izravno iz Madlibove svijesti sastavljene od njegove beskonačne kolekcije ploča, dok on poput reflektora obasjava čas jednu, čas drugu dionicu koja mu je u tom trenutku zapela za uho.

Na prvo slušanje možda vam neće biti jasno što su ovime Jackson i Hebden htjeli postići, a tradicionalisti će se možda pitati u kolikoj je ovdje mjeri uopće riječ o nekom autorskom radu, budući da su u pitanju “tek” presložene naslage već postojećeg sadržaja. No, ako dopustite albumu da vas preuzme, shvatit ćete s kojom se lakoćom uvlači pod kožu i svakim novim slušanjem otkriva neko drugo lice koje se može kameleonski prilagoditi vašim trenutnim emocijama i okruženju. Možda otkrijete kako je pred vama rijedak primjerak izrazito inovativnog pristupa glazbenom izričaju.

Nema previše smisla analizirati ovo djelo odsječak po odsječak ili pokušavati pobrojati sve “zvukovne pretke” koje je dvojac posložio u svoj postmodernistički patchwork. Uzmimo samo primjer broja koji zaključuje ploču koji koristi terensku snimku djece koja pjevaju afrički napjev “Duumbiyay”. Madlib im pomalo dodaje džezersku nadogradnju bubnja i minimalističkih klavirskih punjenja koja sugeriraju rođenje jazza iz duha plemenske glazbe. Krenite od zadnje pjesme unazad prema prvoj i vidjet ćete vlastitim ušima cjelokupnu povijest muzičke komunikacije između sviju zamislivih žanrova u nešto što se s pravom može nazvati post-glazbom.

Ovo eklektično putovanje može biti posebno zanimljivo aktivnim poznavateljima glazbe, ali možda još bolje funkcionira na razini u kojoj mozak ostaje isključen, kad pustite da glazba govori sama. “Sound Ancestors” je tako čudna pojava: album koji nije za svakoga, ali može biti za bilo koga.

Ocjena: 9/10

(Madlib Invazion, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X