Dizajner Darko Kujundžić ispravio je povijesnu grešku iz 2014. godine.
Godine 2014. Dancing Bear je bio tiskao prvo vinilno reizdanje prvijenca „Razum i bezumlje“ vinkovačkih Majki. Bio je to period laganog uspona popularnosti vinilnih ploča, onog koji se ne može usporediti s današnjom revival-groznicom reizdanja, kad se sudeći po službenoj listi prodaje albuma može izvesti zaključak da se pored stare glazbe druga skoro i ne kupuje na fizičkim nosačima zvuka u Hrvatskoj.
Nije prošlo ni deset godina od prvog vinilnog reizdanja prvog albuma Majki, da bi se iz današnje perspektive izvukao zaključak da je to bio potez s kardinalnom greškom u smislu dizajna omota albuma koji je tada imao potpuno ‘izmijenjeni lični opis’ i na kojem se nalazila crno-bijela fotografija Gorana Bareta, koja kao da je svojevremeno bila snimljena za osobnu iskaznicu i ‘ukrašena’ slovnim fontom kakvim su obično napisani brojevi na dresovima košarkaških timova.
Pišući o tom reizdanju iste te 2014. godine zaključio sam sljedeće: „No iako je jasna izdavačeva politika da Goranu Baretu kao jedinom preostalom originalnom članu tih Majki ustupi mjesto na naslovnici izdanja jer je marketinški magnet, ipak je to nepravedno prema ostalim članovima, tj. Ivici Duspari (koji potpisuje svu glazbu), Nedeljku Ivkoviću – Kilmisteru, Željku Mikuliću – Koroziji i Ivanu Dujmiću – Duji. Ali ‘Pravedno i nepravedno’ je jedno sasvim drugo poglavlje Majki.“
A izgleda da je sa sličnim mišljenjem od tada živio i dizajner Darko Kujundžić, inače čovjek izuzetno posvećen umjetnosti grafičkog dizajniranja albuma, istovremeno jedan od onih rijetkih koji drže do toga da svako reizdanje nipošto ne smije okaljati originalnu ideju koliko god se ona možda činila neprikladnom u trenutku revitalizacije djela.
„Razum i bezumlje“ Majki i kod njega nosi posebnu emotivnu vrijednost kao kod svakog tko je 1990. došao u posjed tog albuma urešenog srebrnim lišćem s pet crno-bijelih fotografija članova Majki na njemu. Koliko god to originalno dizajnersko rješenje odisalo nekadašnjim jednostavnim tehnikama kolaža (iz vremena kad se nije moglo ni sanjati da će digitalni pristup smijeniti analogni ni desetljeće kasnije), ono je postalo dio jedne značajne priče koju je trebalo ispoštovati.
Da je Kujundžić bio u pravu, u smislu da publiku ne zanimaju nova rješenja i dosezi na starom (tj. onom što je u međuvremenu steklo kultni status), već maksimalno oživljavanje autohtone prošlosti s reizdanjima, pokazalo se s ponovnim objavljivanjem legendarne vinilne kompilacije „Bombardiranje New Yorka“ (također Dancing Bear) koja je tijekom perioda pandemije izazvala sasvim solidan interes ovdašnjeg diskografskog tržišta.
„Razum i bezumlje“ bila je nova Kujundžićeva pobjeda u ispravljanju ‘povijesne pogreške’ iz 2014. godine, ne samo zbog vraćanja stare naslovnice, već i zbog proširenja originalne koncepcije na gatefold izdanje koje nadahnuto prati nit originalne ideje, ali daje i novu, bogatiju vizuru, ostavljajući dojam da je konačno došao trenutak da i u vizualnom smislu zaživi bonus, kao što je to u glazbenom dijelu pjesma „Nema načina“ (koja je 1997. bila uvrštena na prvo CD izdanje dotičnog albuma, a nije se nalazila na originalnom vinilu).
Možda nekom tko nema izgrađen odnos s tim albumom otprije ovakvo inzistiranje na detaljima zvuči pretjerano, ali uvijek je težište svake dobre priče u detaljima. Konkretno, već s prvim rifovima prve pjesme na A strani „Svaku noć i svaki dan“ i pogledom na omot iz kojeg je netom prije izvađena ploča, osjećaj je bio kao da sam opet pustio original i vratio se nekih 30 godina unazad. Kao da je bilo prvi put.
Za razliku od toga, 2014. godine sam (sudeći po vlastitom tekstu) više bio raspoložen za grintanje, iako se u zvučnom segmentu ploče nije promijenilo apsolutno ništa. No, eto, ja sam odrastao u nekom drugom vremenu i drukčijim kulturnim okvirima. Tada je ploča (kasnije CD), bila cjelovito djelo. Nipošto samo glazba, već glazba i vizual kao tandem koji je komunicirao sa svim čulima konzumenta, posebno nezavisna izdanja (ona objavljena izvan major diskografije) koja su u vizualnom segmentu poput fanzina donosili informacije i stavove koje se nigdje drugdje u medijskom prostoru nije moglo pronaći.
Stoga u ovom osvrtu prvenstveno treba reći veliko hvala Darku Kujundžiću koji je pobudio tu ‘kao da je bilo nekada’ emociju stavljanjem ovog vinila na rotor gramofona. Shvaćale to mlade generacije ili ne, možda i nije toliko bitno, ali ako ništa drugo, one bar zaslužuju dobiti pravi uvid; kako u zvuk, tako i u izgled originala iz vremena kada ‘search & enjoy’ nije bio samo naziv nezavisnog labela, već način života kad je glazba u pitanju.
(Search & Enjoy 1990. / Dancing Bear, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
