Goran Bare i Majke možda nisu napravili najveći rock spektakl u Tvornici, ali su svakako isporučili jedan od najboljih koncerata ove jeseni.
Od svojih početaka vinkovačke Majke su podsjećale na disfunkcionalnu obitelj, robu s greškom, uličnu bandu od koje u provinciji redovno dobijete batine ako procijene da ste mekušac iz velikog grada. Ukratko opori i surovi likovi kojima je bolje ne zamjerati se, jer poznaju sve ulične trikove i djeluju po skoro životinjskom instinktu i principu: uzmi što uzmeš i daj što daš, jer dug i povjerenje u toj vrsti transakcije ne postoji. Još kad se uzme da je vođa te bande suicidalni lik koji je u stalnom srazu sa svojim instinktivnim bićem koje vapi za životom, onda znate da sve što možete očekivati je neočekivano.
No rock ‘n’ roll je jedna od rijetkih sfera koja ne samo da trpi takve likove, već su u njemu i poželjni, oni ga čine opasnim mjestom sa snažnim magnetizmom koje i dalje od osobe uzima sva, ali puno i pruža onima koji inače nisu predodređeni za ustaljeno i općeprihvaćeno uspinjanje po društvenoj ljestvici. Goran Bare je u toj situaciji i na ovim prostorima arhetip koji utjelovljuje najstariju legendu o bluesu, duši i potpisivanju ugovora s Vragom na prašnom raskršću negdje u zabačenoj provinciji. Jedina razlika je geografskog karaktera. Nije „potpisao ugovor“ na američkom jugu, već negdje u pustopoljini hrvatskog istoka u kojem se nalazi najmanji hrvatski grad s najviše željezničkih kolosijeka.
Baretova duša je nakon svih ovih godina i dalje ogoljena na vjetrometini događanja, Majke i dalje podsjećaju na društvo sumnjivih lica, a njihov rock zvuči nadahnuto, sirovo, opasno i magnetski privlačno. Jednako privlačno i klincima i Baretovoj generaciji koja se u međuvremenu morala prilagoditi društvenim normama, ali i dalje osjeća impuls vječite neprilagođenosti kroz živu glazbu Majki. Jer Bare je ostao onaj isti neprilagođeni lik, netko tko je odavno uvidio da nije u stanju živjeti ono što ne osjeća, pa kud puklo da puklo. Krcata Tvornica kulture u subotu navečer na koncertu Majki najbolji je znak da je i dalje na pravom putu.
Bend je skoro u potpunosti promijenio članove na dugom putu kreiranja novog albuma „Teške boje“, a može se zaključiti da su se na istom putu kalile nove Majke. Pored Bareta, jedini stari član je gitarist Zoran Čalić koji ujedno čini najvažniju glazbenu osnovicu grupe. Moćno autorsko i gitarsko pojačanje, što se itekako osjetilo na koncertu je Damir Trkulja – Šiljo koji je došao iz benda Gatuzo. On je ujedno i najzaslužniji za svježi progresivni pristup u novim pjesmama, kao i u rearanžiranim himnama grupe. Iza te kreativne trojke ritam konstrukciju čvrsto drže Damir Šomen, Mario Rašić i Viktor Lipić – Lipa.
Bilo bi nezahvalno govoriti kako je riječ o najboljoj postavi benda do sada, ali nedvojbeno je da ove nove Majke snažno zrače s pozornice i da su dokaz kako i Bare i grupa okupljena oko njega nemaju milosti prema sebi kad je u pitanju kreiranje i izvođenje glazbe. Nagrada za to bio je delirij publike u Tvornici u kojoj se valjda može promijeniti sve osim činjenica da je uvijek vruća poput saune kad se napuni ljudima.
No većinu to nije smetalo ni na kraju koncerta kad je publika spontano pljeskala u ritmu pjesme „Budi ponosan“ pozivajući tako Majke na ponovni izlazak, što je svakako reakcija publike iz snova za svaki bend – kad se ne izgovori niti jedna riječ pjesme već kad samo zajednički ritam ruku slikovito dočara generacijsko značenje i aktualnost nečega što je napisano prije više od 20 godina.
Koncert je počeo „ravno u glavu“ s „Teškim bojama“ nakon čega je slijedio blok s „Razdora“ (albuma s kojim se u posljednje vrijeme najviše uspoređuju „Teške boje“) i pjesmama „Fantastična vatra“ i „Krvarim od dosade“.
„Moja je ljubav“, balada s novog albuma uživo se pokazala iznimno emotivno snažnom. Bare je tijekom izvođenja prekrio lice crnom maramom čime je samo još više pojačao elegično ozračje. Novi album su još predstavljale i „Nisam tvoj“, „Pozovi me u noć“, „Gubim se“ i „Depresija“ koje su našle svoje mjesto rame uz rame s provjerenim koncertnim adutima kao što su „Budi ponosan“, „A ti još plačeš“, „Iz sve snage“, „Rođen u blatu“, „Mršavi pas“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Grešnik“, „Odvedi me“ i „Vrijeme je da se krene“.
Majke su nekoliko puta izašle na bis, Bare je uz zahvaljivanje izjavio kako je glazba „vraški težak posao“, no nije posustajao kad je trebalo „isporučiti“ novu dozu stihova. Jest da je imao stolac na pozornici kojeg je nerijetko koristio, ali je bio na visini zadatka i kad je koncert završen s pjesmama „’89“ i „Baretov blues“.
Bio je to vraški dobar rock koncert, isporučen s mudima i u potpunosti ogoljen od bilo kakvih scensko vizualnih efekata i eventualnih gostiju. Goran Bare i Majke su u svom iskonskom poslanju još jednom čvrsto zasjeli na tron domaće rock scene. A čini se da su i dalje budućnost iste, sviđalo se to nekome ili ne.
Saznajte više: Majke ‘Teške boje’ – tmuran i snažan povratak u velikom stilu!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
