Mak Murtić, sveprisutni maestro domaće alternativne scene još jednom dolazi u Vintage Industrial Bar sa svojim orkestrom Mimika koji broji gotovo dvadeset članova. Iskoristili smo priliku da još jednom s njim porazgovaramo o brojnim projektima kojih je dio, ali i njegovim ambicijama i planovima za budućnost.
Prošlo je već više od 4 godine otkako smo zadnji put sjeli razgovarati o tvom orkestru Mimika čiji su koncerti u međuvremenu postali nezaobilaznim događajima na glazbenoj sceni. Jesi li zadovoljan s dostignutim statusom ili misliš da postoji dodatni prostor za probijanje i rast?
Mislim da je teško govoriti što rast u tom smislu je. Mi smo svakako našli svoju publiku koja je našla i nas, a i nova nas pronalazi. Glazba ipak čini se prenosi tu priču, a sad je li ta priča za svakoga, teško mi je reći ali sve više mi se čini da se najrazličitiji ljudi pronalaze u njoj. Status kao takav mi je nebitan, a ono što mi je bitno je komunikacija s ljudima i njihov doživljaj tih naših glazbenih putovanja. Ono što mislim je da bi bilo lijepo još se više regionalno povezati, što smo sad i radili na našoj turneji po Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj obali.
U doba kad smo zadnji put pričali upravo se spremala objava albuma “Divinities of the Earth and the Waters”. Vjerujem da se može reći da je već itekako vrijeme da iziđe njegov nasljednik. U kojoj je fazi ta priča?
Novi album „Altu Mur“ je snimljen i izmiksan, sad je već spreman za šire slušanje, doduše kako naša Sara Al Hamad iz Rika Muzike i Branko Komljenović iz MenARTa planiraju debelo unaprijed pa tako se album najavljuje za drugu polovicu godine. Do tad, koncerti uživo i istraživanje tog malo satiričnog ali i dalje mitskog Mediterana.
Zadnji album se bavio Staroslavenskim vjerovanjima, koja je tema novog materijala?
Jedan dio programa “Altur Mura” se izvodi uživo trenutno, a sam album se u nekom slikovnom, scenskom smislu bavi Mediteranom, odnosno zamišljenim otokom nasred mora koji nije ni oksident ni orijent već nešto svoje, nešto drugo, a opet isto. Tamo se odvija jedna gozba, a ona sama traje milenijima. Karakteri ulaze i izlaze, u jednom trenu se nalazimo na hotelskom balu u doba modernizma a u drugom trenu u nekom praiskonskom prostoru ili pak na terasi uz bevandu, a svugdje nas promatra naš Minotaur, naš unutarnji labirint iz kojeg se kobeljamo polako i polako, preispitujemo ljubav, seks, dekadenciju i potpuni mir simboličkog mora oko nas.
U međuvremenu si pozamašnom popisu bendova u kojima sviraš pridodao još i Doringo kojemu si postao punim članom. Kako stižeš sve to?
Ne stižem! Odnosno potpuni je mrtvi kaos trenutno jer se sve otvorilo a tokom prošle godine i pol smo svi radili na albumima, glazbi za filmove i pripremama za teatar, odnosno predstave. Trenutno još radim i neke multimedijalne projekte i glazbu za filmove uz bendove, tako da se sad snalazimo u novim rasporedima, ali nekako (s podočnjacima) i sretno ulazimo u to novo razdoblje aktivnog bivanja na sceni.
I Živa voda ide dalje, program je preseljen u klub na Jabukovcu. Što nam sljedeće pripremate?
Sljedeće na programu je baladna verzija Black Sabbath pjesmarice. Ili nešto što nije to. Znati ćete na vrijeme!
S podočnjacima i sretno ulazimo u novo razdoblje aktivnog bivanja na sceni.
Nedavno ste održali i Živa voda mini festival podrške Ukrajini. Koliko se glazbom uopće može pomoći drugima, pogotovo ako znamo da glazbenici na alternativnoj sceni i sami uglavnom žive na rubu gladi?
Tako je, održali smo prvo nastup s raznim glazbenicima u obliku free improv orkestra u klubu Močvara te rošadu bendova (The Gentleman, Dunjaluk, Kwaaka, Sara Renar, Truth ≠ Tribe sa Edom Maajkom, Skotni Vrag) u Vintageu. Sve je bilo u suorganizaciji sa zakladom Solidarna s kojom smo radili i prikupljanje donacija za Zagreb nakon potresa (kompilacija ZGB 2020). Mislim da glazba ima moć povezivanja ljudi i svakako daje glasni izraz neke ideje. U svakom slučaju glazbenici mogu pomoći pa čak i ako se skupe u ovom slučaju minimalne donacije, to nekome znači. Istina je da nije uvijek bajna financijska situacija u Hrvatskoj, pogotovo na alternativnoj sceni ali često su upravo ti ljudi, koji znaju kako je biti i sa i bez financija često poduzetni u pomoći drugima, jer često (kako je i meni bilo pred desetak godina) ovisiš o svojem društvu koje, ukoliko je jak kolektiv, ne može izgladnjeti. Moram napomenuti da Solidarna još uvijek aktivno radi s izbjeglicama pa možete pratiti što se događa i sudjelovati ako možete.
Na tom festivalu tvoj bend Truth ≠ Tribe nastupio je s Edom Maajkom. Kako je ispala ta suradnja i kako je uopće došlo do nje?
Edo je snimao bend Kwaaku za svoj podcast pred koji mjesec, a ja sviram u tom sastavu pa smo se tamo i upoznali. U nekom momentu je počeo repati sponatno preko nekog afrobeat groovea koji se svirao u toj probaoni. Javio sam mu se kasnije s ovom idejom da tako slično nešto napravi s nama, ‘na ho-ruk’ jer s obzirom na situaciju naravno da se sve organiziralo u momentu. Edo je donio nešto puno više od „samo jama“, uskočio je u bend i donio neku suludu energiju u tom momentu. Svakako je jasno da je to čovjek s iskustvom, izuzetnim osjećajem za glazbu i brutalnom energijom. Hvala Edo!
Godinu si počeo objavljivanjem solo albuma. Riječ je o soundtracku filma “Škoj ili ne?”. Koliko se razlikuje proces pisanja glazbe za film od onog što obično skladaš za, primjerice, Mimiku?
Ne bih rekao da je to solo album već legitiman soundtrack za film i to ima svoja pravila gdje je narativ i slika ipak prilagođenija filmu nego kad primjerice pišem za scenski nastup orkestra. U zadnjih par godina sam radio na par filmova (“Jedna od nas”, “Inkorničata”, “Škoj ili ne?”) te sad radim na par velikih internacionalnih projekata i nekim našim. Čini mi se da proces ovisi od filma do filma, jer ovisi u kojem je stadiju film i za što mu je nužna glazba, je li to da nosi priču, ili da farba scene, ili su to prijelazni momenti ili pak tema špice, sve ovisi. Svakako meni to nije strano jer i sam proces za pisanje i većih orkestracija barem kod mene potječe od svojevrsne sinestezije, odnosno preslikavanje vizualnih scena na glazbeno platno.
Mimika trenutno broji gotovo 20 članova. Kako je uopće logistički izvedivo upravljati s tako velikim ansamblom?
To je uvijek pitanje. Naime, bend se jednostavno sastoji od super ljudi koji su spremni uskočiti, i voziti kombi i svašta nešto i stvarno su jednostavno divni da divniji ne mogu biti. Mislim da se upravo takav bend i posložio jer ima svojevrsni obiteljski i prijateljski pristup. Naravno da tu postoje i trzavice organizacijske i nekad određene prepreke ali i to otvara nove pristupe i ideje. Uostalom nekad nam zamjene kojih znamo imati na određenim instrumentima opet donesu neku novu priču, a nekad i ostanu u orkestru. (Hm, kad sad razmislim možda i zbog toga orkestar od osmeročlanog benda i postao dvadeseteročlani orkestar. Uostalom tu i leži moj pristup, ja volim pisati za ljude s kojima radim, za njih kao osobe, koji eto slučajno vrhunski sviraju svoje instrumente.)
Uz sve nabrojeno, ima li mjesta za nove ambicije? Postoji li još išta čime bi se htio pozabaviti u karijeri, a da se u tome već nisi okušao?
Trenutno se bavim i hortikulturom kao neki ozbiljniji hobi / posao, ali svakako se sve više vraćam potpunoj glazbenoj djelatnosti. S jednim kolegom iz Beča, glazbenikom i redateljem i jednom vokalisticom aktivno pričamo o tome da napravimo suvremenu operu. U međuvremenu s Filipom Borellijem i Martom Kolegom istražujemo što sve možemo u kontekstu multidisciplinarnog nastupa i trigeriranog videa a i naravno veseli me raditi na jednom velikom projektu o kojem još ne smijem pričati u javnosti.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
