Mak Murtić, vođa Mimike pred sobom ima tjedan u kojim on i članovi njegovoga orkestra imaju cijeli niz nastupa u Zagrebu, a koji će kulminirati velikim koncertom u Vintage Industrial Baru u četvrtak. O tome što su nam priprepimili, kao i o pozadini njegovog jedinstvenog orkestra, novom albumu i povezanim projektima porazgovarali smo s ovim talentiranim multiinstrumentalistom koji je postao jednim od najviđenijih lica na pozornicama nove zagrebačke scene.
Za početak, možeš li pobrojati sve bendove u kojima sviraš?
Ovisi kako to postavimo. U nekima sviram kao stalni član, a u neke ulijećem, a postoji i dosta projektića sa strane. Sviram u Antenatu, sviram u Demoleru (za koji se nadam da će u budućnosti imati više svirki), u Mimici i Porto Mortu. Svirao sam u Onu, ali iz toga sam izašao ove godine, a u Moskau sviram kao zamjena. To mi je također drag projekt s čijih nastupa se strgan vraćam doma (smijeh). Ima tu i hrpa projekata u jazzu, ali ovi nabrojeni su stalni bendovi.
Koje sve instrumente sviraš?
Sviram saks, flautu, klarinet, sopelu (učim), gitaru, bas gitaru, klavir. Svirat ću sad i sa Zmajem koji ima veliki koncert u MSU u ožujku, i to bas klarinet. Klarinet znam svirati, a bas klarinet ima iste prstohvate i sve. Sad sam dobio bas klarinet na posudbu na dva mjeseca, pa ću vježbati.
Ali zapravo nisi školovani glazbenik.
Nisam bio, ali upisao sam jazz akademiju na kojoj su prijemni možda fluidniji nego u klasičnoj. To sam krenuo sa saksofonom, ali sam na kraju studirao aranžiranje. Žao mi je što nisam išao polagati master, ali to još mogu u bilo kojem trenutku.
I na kraju si postao vođa orkestra?
A da uopće to ne želim. Sva ta organizacija izaziva mnogo frustracije. Toliko ljudi i toliko tabela, ponekad se čini da biti vođom orkestra znači znati dobro tabelu urediti. To je sve krenulo sa bendom Kreol, koji je postojao kratko, a u njemu sam se povezao s Majom Rivić, gdje smo počeli svirati standarde, a onda sam ja odlučio da bih pisao materijal, onda bi i netko drugi nešto skladao, ali to je postalo nekom vrstom uvoda u raspisivanje glazbe za instrumente. U tom projektu imali smo interesantu kombinaciju saksa, klarineta i violine i postalo je jasno da to netko treba urediti, pa sam počeo to učiti na licu mjesta.
Kako je Mimika počela?
Mimika je krenula kad sam se preselio s Majom u London, gdje smo došli s idejom da nastavimo započeto s Kreolom. Počelo je od istog setupa, ali je ubrzo preraslo te okvire jer smo imali puno prijatelja s kojima smo svirali sve do jednog koncerta za koji sam odlučio da napravimo mali orkestar. To nam se dopalo, pa je preraslo u Mimiku, veći orkestar koji je dugo svirao po malim klubovima gdje rijetko kad stanemo na pozornicu. Ljudi bi samo dodavali poznanike koji sviraju nešto, pa je orkestar rastao.
A onda ste se vratili u Zagreb?
Da, ovdje smo nastavili kao Mimika kolektiv, koji djeluje i u Londonu. De facto je riječ o mojoj glazbi koja ovisi o tome tko je izvodi. Tako smo mi ovdje postali Mimika orkestar. Radimo velike planove koji uključuju spajanje obje ekipe u svojevrsnu teatralnu trupu. Mi sad pripremamo novi album u suradnji s PDV Records, “Divinities of the Earth and the Waters” (“Božanstva Zemlje i vode”) koji se temelji na staroslavenskoj mitologiji, a trebao bi biti objavljen sredinom travnja s koncertnom promocijom na Dan mladosti, 25. svibnja. Prije toga smo radili nešto o naseljavanju planeta Marsa vezano za propast Jugoslavije i Istočnog bloka i ekonomsku krizu, pa često imamo nastupe koji su vezani za taj neki program, ali kad nastupamo u klubovima kao sad u Vintageu ili prije toga u KSET-u, onda izvodimo najfestivalskije dijelove iz svih albuma.
Koja je ideja iza novog albuma?
Album je vezan za dvije stvari. Prvo, cijeli se svijet vraća na jednu opasnu desnu stranu, pa me zainteresiralo kako neko društvo počinje samo sebe stvarati kao identitet. Kod nas postoji velika kultura hrvatstva koja se pokušava propagirati, a vrlo malo ljudi zna o povijesti i fluidnosti toga što to jest u kulturološkom smislu. Imaš zemlju oblika bumeranga koja je jednim dijelom više vezana za Mađarsku, s druge strane za Italiju, ali tu je i širi južnoslavenski prostor, a onda i širi slavenski, pa europski i svjetski prostor. Zanimala me izolacija kao smrt povezanosti društva, a zatim se dogodila tragedija da je preminuo naš bubnjar u Londonu, pa je projekt iz preispitivanja postao pogrebnom ceremonijom. Zamišljen je u tri čina, od kojih prvi čine naivne skladbe koje prelaze u psihodelični trip koji predstavlja smrt ega, a ta smrt se pretvara u zadnji čin koji je procesija u kojoj nije jasno umire li društvo ili čovjek. Tu se vuče paralela s fašnikom, koji je staroslavenska Novom godina u kojoj se istjeruju duhovi one stare, a sam Fašnik se pali. On je taj koji umire kao simbol smrti društva i pojedinca i vlastite smrtnosti.
A glazba u svemu tome?
Pa istražujemo kulturološke elemente s ovih prostora poput istarskih i krčkih napjeva koji su mikrotonalni, namjerno ili ne, zatim balkanske polimetrije. Tako imamo i grčku liru koja zvuči slično guslama, a svira je jedan grčki kontrabasist, pa tamburice itd. Zatim to dovodimo gotovo do apsurda preispitujući kako je društvo krenulo u ovom, desnom, smjeru.
Članovi Mimike rade i projekt Živa voda u Vinylu, o čemu je tu riječ?
To su sessioni koji istražuju različite koceptualne programe svaki mjesec. Članovi su fluidni, dvaput su sudjelovali članovi Porto Morta, zatim Neno iz Antenata uz, naravno, članove Mimike. Ideja je da sami sebe i publiku inspiriramo tražeći nove obrasce. Radili smo “Cobru” Johna Zorna, koja djeluje poput novog jezika koji se može koristiti i u drugim projektima. Radili smo Rundekov Treći svijet, gdje je gostovao i sam Rundek, ali i Capri koji je svirao saksofon i na samom albumu. Tu je svatko od nas imao zadatak napraviti neki svoj aranžman, bilo tonalno ili konceptualno, pa je došlo do kohezije različitih pristupa. U principu istražujemo jazz kroz prizmu poznatih materijala na drugi način.
Obrađujete li uvijek albume ili postoje i drugi koncepti?
Ne nužno. Svirali smo jednom The Beatles Songbook, jednom bugarsku tradicijsku glazbu. Slijedeći nastup koji pripremamo u utorak je baziran na filmu Boba Fosseja “All That Jazz”, koji se također bavi smrtnošću, ali je, poput Felinijeva “8 1/2” isto film o rađenju filma, odnosno predstave, ali govori o egzistenciji modernoga čovjeka. S nama će nastupiti i plesač Branko Banković, a sve će to na neki način biti i tribute Davidu Bowieju kojemu je nedavno bila druga obljetnica smrti, jer se može naći čvrsta poveznica između filma “All That Jazz” i Bowiejevih alter-ega. U planu za budućnost imamo raditi i Massive Attack. Ovaj program ima publiku koja dolazi čuti stvari koje već znaju izvedene na drugi način.
Što ste pripremili za nastup u Vintageu?
Putovanje na Mars i staroslavenska mitologija. Traileri svih projekata u atmosferi gdje će ljudi odlaziti suicidalnih namjera. Imamo dvije nove kompozicije, a i prvi put dovoljno velik stage na kojem će se vidjeti i čuti cijeli orkestar. A imamo i još jednu zgodnu stvar, 31. siječnja u Vinylu nastupit će Yaye i TekknoKrampus. Yaye je elektronski projekt našeg gitarista Luke Čapete, a TekknoKrampus našeg člana Damjana nastao u Crnoj Gori u jednoj noći sokova i zdrave hrane gdje je Damjan otvarao laptop u političkoj diskusiji s ljudima iz cijele Jugoslavije i spajao raznu etno glazbu u neku čudnu balkansku verziju Flying Lotusa. To svakako vrijedi poslušati.
Članovi Mimike, dakle, imaju aktivan tjedan pred sobom.
Da, članovi Mimike sada pokrivaju gotovo cijelu scenu, pa svatko uvijek ima koncert negdje. Mimika je sastav koji spaja ljude. I to je lijepo. Upoznaju se ljudi s različitih scena, svatko tko se tu nađe uklopi se u priči, pa tako nastaju i mnogi mikroprojekti i svi se međusobno inspiriraju i zajedno napreduju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
