Robert Plant ‘Carry Fire’ – stari mačak na vlastitoj utabanoj stazi

Plantov jedanaesti studijski album ‘Carry Fire’, kako i sam naziv upućuje, pronosi ‘vatru’ njegova stvaralaštva i nastavlja niz u kojem glazbeno voli obitavati na potezu od keltskih do sjevernoafričkih utjecaja i sličnom balansu kakav ima na dva studijska prethodnika ‘Lullaby and… The Ceaseless Roar’ i ‘Band Of Joy’.

Robert Plant ‘Carry Fire’

„Carry Fire“ nešto je slabiji od „’Lullaby and… The Ceaseless Roar“ iz 2014. ponajviše iz razloga što ponavljanje formule i utvrđivanje gradiva ovog putu donosi i određenu težnju k radiofoničnosti materijala. S druge pak strane, 69-godišnji legendarni frontmen Led Zeppelina nije nam donio ni neke značajne produkcijske pomake kakav je imao genijalni kolaboracijski album „Raising Sand“ album koji je 2007. snimio s pjevačicom Alison Krauss i T Bone Burnettom. No također, nije ni podbacio.

„Carry Fire“ osvaja svojom tankoćutnom ujednačenošću ispreplitanja stilova. Ne donosi upitne balaste i može se reći kako je u pitanju album na kojem se najbolje iščitava dugogodišnje Plantovo studijsko iskustvo, također i u producentskom segmentu koji u potpunosti potpisuje.

Dugogodišnji fanovi tako će već u uvodnoj „The May Queen“ prepoznati njegovu staru opsesiju prema paganskim motivima i u kojoj marokanski ritam nudi podlogu za mantru akustičnih gitara što čini njegov poznati potpis stapanja britanskog sjevera s mediteranskim jugom. „New World“ donosi laganu aromu Zeppelina iz „Physical Graffiti“ faze, kao što i balada „Season’s Song“ miriše na „Going To California“, ali dakako bez značajnih izleta u visoke vokalne lage, jer Plant nije poput svog kolege Iana Gillana sklon forsiranju glasnica u trećoj dobi.

„Dance With You Tonight“ se po atmosferi čini kao produžetak „Season’s Song“, pa angažirana „Carving Up The World Again… A Wall And Not a Fence“ koja se dakako reflektira na ponovno aktualno podizanje zidova i žica u svijetu donosi osvježenje u pravom trenutku, kao što stari hippie ukazuje kako mu kriticizam nije presahnuo. Kao jedan od najzanimljivijih momenata dolazi „A Way With Words“ jer odiše nekom elegičnom bowiejevskom univerzalnošću u kojoj Plant kao da se uz klaviristički minimalizam bori protiv tišine. Nakon nje naslovna „Carry Fire“ leti poput lastavice iznad Marakesha i predstavlja još jedan zgoditak u drugom dijelu albuma, jer sveukupno gledajući, donosi kvalitetnije pjesme, među koje spada i „Blulebirds Over The Mountain“, odlična vokalna suradnja s Chrissie Hynde.

Tu je također i „Bones Of Saints“ koja jedina nosi old school rokerski pristup, „Keep It Hid“ plijeni zanimljivim aranžmanima u svom potmulom pulsiranju, dok posljednja „Heaven Sent“ zvučno i tekstualno kao da sažima poruku albuma u jedan moment koji je shodno tome protkan biblijskim motivom, jer u svemu što se općenito događa oko nas nitko sa sigurnošću ne može točno dešifrirati što će nam nebo poslati. (Pro)nositi vatru tako ostaje kao jedina nada (u bolje sutra).

Ocjena: 7/10

(Nonesuch / Warner / Dancing Bear, 2017.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X