U Makarskoj je proteklog vikenda održana dodjela Nagrada Milana Mladenovića i festival Modro i zeleno.
„Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude, ovo je kuća za nas, ovo je kuća za svu našu dicu, Pogledaj me, o, pogledaj me, očima diteta“, pjevao je ženski zbor Fjoret na samom početku svečane dodjele Nagrade Milana Mladenovića u decentnom prostoru dvorišta Glazbene škole u Makarskoj. I oči su mi zasuzile. Onako kako to oči znaju, neočekivano, da bi nam dale do znanja da ćemo neke momente pamtiti kao one koje još nazivamo emotivnima i da naša volja nema previše utjecaja na neočekivanu toplinu iznutra koja nam suzama načas zamuti vid.
Fjoret su tekst pjesme „Zemlja“ pjevale s puno zanosa i energija, nimalo komorno, već svečano, ali kao da su imale želju da to bude još svečanije – iz srca. S tom sitnom promjenom „dece“ u „dicu“ kao da je nenamjerno izveden čin ukorjenjivanja glazbe EKV-a u dalmatinsku tradiciju, u pučku naraciju, time i u novi život odnosno produžetak života živopisnog sjećanja na jedno jedinstveno umjetničko stvaralaštvo na ovim prostorima.
Makarska je po drugi put ugostila dodjelu Nagrada Milana Mladenovića koju je ustanovila Zaklada, odnosno Zadužbina Milana Mladenovića iz Beograda i koja se od 2019. svake godine dodjeljuje na Milanov rođendan 21. rujna. I prošle godine je ta dodjela bila dirljiva u toj prvoj suradnji koja je – kako to svaki prvi put nekako i zahtijeva – bila učtiva, ali pomalo i oprezna u međusobnom uvažavanja gradskog vodstva i turističke zajednice Makarske s članovima Zaklade. No ovaj drugi susret, odnosno druga suradnja, kao da je emocijama trasirala široku stazu bez prepreka.
Kao što izvedba pjesme „Zemlja“ ženskog zbora Fjoret nije bila nimalo obična i uobičajena, tako je budući projekt koji je ubrzo potom predstavila Antonia Radić Brkan, dogradonačelnica Makarske već sada jedna od najljepših i najnesebičnijih gesti koju je jedan grad, jedna zajednica, dala nekom jugoslavenskom rock umjetniku.
„Dugo smo razmišljali o tome da Milanu Mladenoviću dodijelimo ulicu ili šetalište u Makarskoj, ali nismo htjeli raditi preimenovanja postojećih, kako se to obično radi“, započela je Antonia Radić Brkan i nastavila: „Makarska je poznata po svojim vidikovcima i tako smo došlii na ideju da izgradimo Vidikovac Milana Mladenovića na poluotoku Osejava, mjestu prikladnom za sjećanja i nadahnuća na način kako je Milan bio nadahnut Makarskom i Jadranskom morem.“
Oči su mi ponovno zasuzile dok sam u brzini smatrphoneom fotografirao nacrt budućeg projekta kružnog oblika (očigledno se vodilo pažnje i o simbolici pjesme „Krug“), jer sam se prisjetio i s koliko žuči sam svojevremeno pisao tekst kad je donesena odluka da Milan Mladenović dobije ulicu u Zagrebu, ulicu bez ijednog stanovnika, tj. samo jedan mali pristupni krak cesti koja uz savski nasip s novozagrebačke strane vodi prema jakuševačkom deponiju smeća. Sjetih se stuba, brodova, aerodroma i sličnih inicijativa koje su se ticale imena drugih zaslužnih glazbenika kako bih pronašao nešto s čim bih mogao komparirati ideju Makarana i ne nađoh ništa ravno tome.
Ako je nešto odlika pjesnika i pjesništva, to je zagledanost u horizont života i pokušaj da se dokuči što se krije iza obzora gledanjem iskrenim očima djeteta. A ako je netko od pjesnika bio zagledan takvim očima i maštao o imaginarnom mjestu za slične sanjare „s dignutim čašama“, to je bio Milan Mladenović, koji bi da je živ, prošle subote navršio 66 godina.
Makarska je tako te subote na jedinstven način prigrlila pjesnika koji je provodio ljeta i odrastao na njenim ulicama zahvaljujući svojoj majci Danici, djevojačkog, makarskog, prezimena Puharić. Milan Mladenović nije dobio ni bistu, ni spomenik, dakle materijalne stvari koje su često na udaru raznoraznih vandala ako se pogleda u povijest ovih prostora, često nemilosrdnih prema svojoj spomeničkoj baštini, već vidikovac – istovremeno intimno i društveno mjesto gdje se otvaraju horizonti, mjesto gdje se susreću imaginacija i realnost. Nitko ne može uništiti vidikovac. S njega će uvijek pucati pogled. Upravo stoga se ne mogu sjetiti niti jedne političke odluke na ovim prostorima koja je tako decentno i s puno obzira i razumijevanja prema umjetniku donijela sličnu, bit ću slobodan to reći, „pjesničku“ odluku.
Što se same Nagrade Milana Mladenovića tiče, a ona je upravo ustanovljena kako bi se poticao rad mladih glazbenih pregaoca u izričaju koji bi trebao slaviti nepristajanje na kompromise i odolijevajnje pritiscima konformizma, i taj narativ se ovog puta nekako jasno iskristalizirao, možda kao niti jednom dosad. Nikola Vranjković je kao član žirija u svom obraćanju putem video linka prije samog proglašenja izjavio kako misli da je ovogodišnji pobjednik upravo na tom beskompromisnom umjetničkom putu, a kad se ispostavilo da je to hrvatska grupa Nemeček, bilo je jasno da su oko toga složili i ostali članovi žirija, odnosno Anja Rupel, Max Juričić, Dubravko Jagatić i Svetlana Đolović.
„Ovo je prvi put da nas je netko priznao na ovakav način“, rekao je Vedran Živković, dok je zajedno s ostalim članovima benda, Leom Beslaćem i Bornom Maksanom primao statuetu Zadužbine Milana Mladenovića. Grupa Nemeček je također dobila i nagradu u iznosu od 3.000 eura, kao što će automatski biti uvrštena i u line-up novosadskog festivala Exit iduće godine.
No pažnju je privukla i mlada beogradska kantautorica Tamara Mylo koja je dobila nagradu za najinspirativniji vokal, ali i nagradu za najbolji tekst, koja je prvi put ustanovljena ove godine. Sada već tradicionalno dodjeljivanje Firchie Drums snare bubnja po izboru Ivana Fecea Firčija, nekadašnjeg bubnjara EKV-a, ove godine je bilo u znaku makedonske grupe Lufthansa, odnosno njihovog bubnjara Viktora Stojanovskog.
Ni ove godine nije izostao dvodnevni festival Modro i zeleno koji prati Nagradu Milana Mladenovića i koji je ovog puta održan u samom centru grada na Kačićevom trgu. U petak su Makaranima svirale grupe Pips, Chips & Videoclips i Jonathan, a u subotu prošlogodišnji dobitnici Nagrade Milan Mladenović grupa Ljubičice, a nakon njih furiozni sinjski kvartet M.O.R.T.. Svi nastupi bi se mogli svesti pod „hoćemo još“ nazivnik, obzirom na reakcije publike okupljene na Kačićevom trgu koji se kaskadno uzdiže i time tvori odličan gradski koncertni prostor na otvorenom.
Modro i zeleno je kao festival donio manji broj izvođača nego lani, ali s druge strane to je pomoglo da bude više strukturiran i da pobrojana imena dobiju veću koncertnu minutažu, a također se postigao i bolji sinkornicitet s događanjima u dvorištu Glazbene škole, tj. s otvorenjem izložbe Milanovih fotografija iz vremena kada je Makarska bila njegovo sretno mjesto i s tribinom „Nepristajanje ili kako je Ekatarina Velika postala veliki bend“ prvog dana, te dodjelom Nagrada Milana Mladenovića drugog dana.
Tako je prošlogodišnje „upoznavanje“ Makarske i Zaklade Milana Mladenovića ovog puta doživjelo svoju prijateljsku nadogradnju u zajedničkim naporima, te još jednom treba istaknuti projekt Vidikovca Milana Mladenovića koji bi trebao ostati kao trajna kulturna, a bome i turistička, vrijednost grada podno Biokova.
„Za kad je planirana izvedba projekta“, upitao sam dogradonačelnicu Antoniu Radić Brkan nakon svečanosti dodjele nagrada. „Što je prije moguće“, bio je njen odgovor.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
