HR demo klub – radijska emisija i natjecanje s TV ekstenzijom kad je u pitanju veliko finale ove je godine na zanimljiv način sažela grupiranje finalista mjesečnih natjecanja. Dok se natjecateljske večeri odvijaju u zagrebačkom Klub.-u, prvi mjesečni finale dogodio se u srijedu 17. prosinca u Malom pogonu Tvornice kulture.
U dinamično posloženom radijskom formatu koji su snimale i kamere HTV-a s po tri pjesme su se predstavili dubrovački bend Feredon, zagrebački Bjuz i karlovački Eclipse Of Time. Prethodno najavljeni pobjednici prošlogodišnjeg HR demo kluba Krešo i Kisele kiše bili su spriječeni nastupiti iz razloga privatne prirode.
Žiri je te večeri odlučio da su pobjednici instrumentalni trio Bjuz, stilski šaren i perfekcionistički oblikovan. Najviše aplauza (a time vjerojatno i simpatija žirija) su dobili izvedbom skladbe „Balkan u mom srcu“ koja je zanimljiva etno minijatura s dominantnim makedonskim utjecajem po pitanju melodije i ritma. Da je u pitanju samo ta skladba, složio bih se s odlukom žirija, no u drugim autorskim melodijama Bjuza previše se osjeti utjecaja Satrianijevog „Surfing With The Alien“ albuma kako po tematima melodija, tako i po izboru gitarskih efekata kao i samo Ibanez gitare.
Nije da imam nešto protiv takvih perfekcionističko-instrumentalno nastrojenih bendova, no ipak je riječ o stilu koji je sa završetkom 80-ih godina prošlog stoljeća više-manje dao svoje najbolje trenutke, dok njegovi rodonačelnici, tada gitarski bogovi, Satriani, Vai i Malmsteena danas uglavnom skupljaju udivljenje drugih tehnički nastrojenih gitarista koji im se nalaze u publici. Stoga bi za Bjuz bilo daleko bolje da ubuduće imaju malo više „Balkana“ na repertoaru, u suprotnom lako mogu ući u najgoru zamku dobrih instrumentalista, a to je da koncerti postanu povod za udivljenje spretnosti nečijih prstiju po gitarskim pragovima. Glazba ipak ide iz glave, a ne iz ekstremiteta.
Po mojoj ocjeni pobjednici su trebali biti dubrovački Feredon. Pjevač ima dobar izgovor engleskog, ugodnu boju glasa, a bend također zna aranžirati konkretne pjesme koje odgovaraju vremenu u kojem djeluju tj. današnjici. Upravo ovo posljednje držim najvažnijim.
Najlošiji su bili karlovački Eclipse Of Time. Nažalost čak im i naziv dobro ilustrira to što rade. Pomrčina je to. Pokušaj oživljavanja Yu rocka osamdesetih i to one hard & heavy struje. Valjda je tako zvučala prva proba Osmog putnika u to vrijeme. Do danas u domaćim okvirima nitko od poslijeratnih bendova nije uspio iole išta kvalitetno napraviti po tom pitanju, što postavlja i pitanje: može li se to uopće? Možda, ako se promijeni pristup tome i da se s arhaičnim formama igra na inteligentan način s odmakom, no puko kopiranje je siguran put u propast. Eclipse of Time pod hitno trebaju napraviti distinkciju između svoje omiljene fonoteke i toga koliko to ima smisla svirati 30 godina kasnije. Ti ‘sentiši’ su davno otplesani.