Četvrti album američke skupine nipošto nije pokvario dojam njihovog prethodnog ostvarenja, koji ih je uzdigao u prvu ligu indie-folk scene.
Ben Knox Miller puštao je jazz ploče na studentskom radiju, Jeffreyja Prystowskog upoznao je u lokalnom bejzbolskom klubu na Rhode Islandu, a kad im se pridružio bluzer iz Virginije, Dan Lefkowitz, odlučili su malo dokoličariti zajedno i proizvoditi nešto što je kombiniralo klasiku, jazz i elektroniku. Kad je Lefkowitz odlučio reći zbogom civilizaciji i useliti se u mongolski šator nasred Arkanzasa, u bend je došla klarinetistica Jocie Adams, bivša NASA-ina stručnjakinja. I sve bi u slučaju The Low Anthema vjerojatno ostalo na statusu omiljene predgrupe da im se nije dogodio „Oh My God, Charlie Darwin“, njihov treći album, kada su preko noći postali indie-folk (!) senzacija.
Htjeli ne-htjeli, hobi se tada neumitno pretvorio u biznis, diskograf je imao svoja očekivanja i priča je došla do trenutka kad glazbenik na leđima osjeća teret uspjeha. I to ga nimalo ne veseli. Ben Knox Miller, multiinstrumentalist i pokretačka snaga The Low Anthema, odlučio je svoju grupicu izolirati u bivšoj tvornici umaka za špagete pored njegova rodnog Providencea. Snimanje je trajalo tri mjeseca, ljudski odnosi imali su uspone i padove, a rezultat je „Smart Flesh“, album kojim su uspjeli dokazati da hype oko prethodne ploče i gostovanje kod Davida Lettermana nisu bili slučajni, niti brzo sagorivi.
Prijemčiv vokal i mamurna atmosfera, bitne karakteristike američke folk scene, glavne su odlike i „Smart Flesha“, albuma koji otvara „Ghost Woman Blues“, singl s reminiscencijama na Credence Clearwater Revival, barem njihovu uspavaniju verziju. The Low Anhtem, koliko god tipični predstavnici žanra bili, ne prate cijelo vijeme zamišljenu ravnu liniju, iako je u, primjerice, „Apothecary Love“ ono „indie“ sasvim suvišno ispred „folka“. No, znaju i kako pjevati springsteenovski, iz petnih žila, što vjerno pokazuju u „Boeing 737“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Vpadm5i_CKU[/youtube]Ipak, barušunasti i katatonični zvukovi prevladavaju ovim materijalom. „Love and Altar“ je jedna od takvih, kao i „Matter of Time“ u kojoj kao da je mikrofon na trenutak preuzeo Michael Stipe, dok je „Burn“ otpjevana u klasično cohenovskoj maniri. „Hey, All You Hippies!“ živa je i razigrana radiononična skladba, „I’ll Take Out Your Ashes“ vođena je trzajima na bendžu i ocrtava filozofiju „sporije od zalazećeg sunca“, kakvom su svoju glazbu opisali sami članovi benda. Na tom je tragu, u dvoglasnoj muško-ženskoj izvedbi, i „Golden Cattle“, a album završava s podugačkom i sporovoznom „Smart Flesh“, krucijalnim dokazom da The Low Anthem smatra da je tišina najbolja moguća pjesma, ali, eto, ipak ne mogu prodavati prazan CD.
„Smart Flesh“ nema ambiciju pretjerano istraživati teren kojeg su u devedesetima utabali americana bendovi, niti podignuti indie-folk letvicu do nekih novih izazova. Modus operandi grupe The Low Anthem ustaljen je i predvidljiv, što ne umanjuje ljepotu i blagost izričaja koju nudi njihov novi materijal. Jedanaest pjesama stapa se u jednu, album se sluša u komadu, a ugodan dojam ostaje do kraja dana…
Ocjena: 8/10
(Bella Union, Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
