Taktilno i nenametljivo zapjevala je Željka Veverec pjesmu ‘Preludij’ koja otvara ‘Sami’, novi album grupe Mangroove, i žamor u klubu Sax! utihnuo je istog trena. Kao da je najfinija svila prešla preko uha – čista senzualna vokalna estetika koja vas obuzme i čijem se ugođaju jednostavno prepustite.
Kao pjevačica Željka Veverec uživo donosi istu magiju kao i u studijskim uvjetima, razoružavaju svakog skeptika uvjerenog da nekakvi auto-tune programi mogu napraviti čuda. Možda i mogu, ali nema ništa do glasa koji majstorskom interpretacijom vodi do slušne nirvane. Veverec je sinoć samo napravila ono što inače radi; pjeva, i time stvorila zvučni ambijent kojeg bi svakako trebalo biti više u eteru domaćih radio stanica koje u većini slučajeva pribjegavaju formatiranom programu čime gube tlo pod nogama u otkrivanju glazbene sadašnjosti.
Možda je to i najveći razlog zašto se ovakav punokrvi pop sastav kao što je Mangroove predstavio u klupskim uvjetima. Jest da je Sax! bio pun, ali moglo bi se više od toga. Nakon „Preludija“ uslijedila je „Ljubavna“ koja je ujedno bila prava uvertira u karakter koncerta, a to je bilo podvrgavanje pop zgoditaka improvizacijskim igrama koje su prolongirale ugođaj i pumpale ritam dok se Željka pored pjevanja igrala i s thereminom (uređaj kojim se određuje visina zvuk približavanjem dlana anteni) čime se odigravala i određena instrumentalna komunikacija ponajviše između nje i klavijaturiste Tonija Starešinića. Proradio je mojo na više nivoa sinoć, cijeli bend bio je ‘unutra’, kako se to popularno zna reći, a Veverec je upravo tim detaljem s thereminom bila instrumentalni dio Mangroovea u određenim trenucima.
Granice između uloga koliko su god bile jasno iscrtane i prezentne zahvaljujući nivou profesionalizam članova grupe, toliko su bile i brisane njihovom međusobnom glazbenom komunikacijom na pozornici. Bili su zaigrani i to se osjetilo. Iako savršeno funkcioniraju po punoći zvuka kao kvartet, Mangroove je s gostima dodatno unosio dinamiku u nastup. Umjesto Dade Topića u pjesmi „Pokušaj“, sa Željkom je u duetu zapjevao Nikola Marjanović, kao što su se istaknuli Viktor Lipić na Hammond klavijaturama i saksofonisti Igor Geržina i Vojkan Jocić.
Repertoar skoro dvosatnog nastupa ponajviše je uključivao pjesme s prethodnika albuma „Sami“, odnosno s „Put na mjesec“ (2012.), da bi se s obradom „Human Nature“ Michaela Jacksona, koja kao bonus zatvara recentni uradak, Mangroove sinoć oprostili od publike koja je dobila večer ispunjenu kvalitetnim pop zvukom prošaranim jazz izvedbom i intuicijom.
Magroove su kao i ,uzmimo za primjer samo najrazvikanija imena, Jinx i Detour još jedan dokaz da domaći pop ne mora nužno biti opterećen kičem i neukusom i da može plijeniti svojom kvalitetom. Jedino u slučaju Mangroovea bi se radijski urednici trebali prestati ponašati kao da je riječ o najskrivenijoj domaćoj pop tajni pa da je treba skrivati od ušiju slušatelja.