Uvijek je dobro raditi srcem. Publika to kad-tad otkrije. Uostalom, pitajte Mangroove.
Grupa Mangroove je s objavom albuma „Srce“ došla u ‘biti ili ne biti’ poziciju. Da ne bi bilo zabune, Željka Veverec i Toni Starešinić uvijek su radili iz srca i sa srcem svojem glazbu, ali se taj puls nikako do sada nije mogao uskladiti s pulsom publike, nazovimo to, u pravoj mjeri. A kad si pop bend stvari su prilično egzaktne. Nema tu ‘kultne’ niše. Ili si popularan, ili nisi. Ili si ‘pop’ ili nisi. U jednom trenutku skok od mlade nade do etabliranog imena se mora dogoditi.
No i Mangroove su neobičan pop bend. Zalijepljena mu je etiketa neo-soula, koju dobro nosi, iako je kroz instrumetarij utopljen u retro štih, a izgleda da to ljudi počinju primijećivati, jer ako je netko rođen za pjevanje soula u ovoj zemlji to je Željka Veverec. No prije nego li se to razjasni, treba se zadržati na sintagmi ‘neobičan pop bend’. Mangroove je neobičan iz razloga što od početka gradi svoj svoj zvuk koji je uvijek bio miljama daleko od onoga što se serviralo pod hrvatski mainstream. Zdravonarodski kazano: uvijek zericu intelekturalnog previše za ukus šire narodne mase. Uvijek u nekoj percepciji kao da je riječ o nekim Amerima koji pokušavaju raditi glazbu za Hrvate. Preegzotična biljka za ove kraje, poput tropskog drveta mangrova. I iako je u klupskim uvjetima uvijek sve štimalo, iz kluba se dugo nije moglo prema nekim širim horizontima.
Kad je najavljena, promocija albuma „Srce“ u Tvornici činila se kao još jedan ‘klupski ciklus’ za Mangroove. Lako se mogao predvidjeti još jedan odličan gig za dvjestotinjak ljudi i to bi bilo to. Valjda do sljedećeg albuma. No „Srce“ je ipak najbolji album koji su Veverec i Starešinić zajedno snimili. Album s najjačim naglaskom na groove. S jedne strane plesna ploča, a s druge eksperimentalna u viziji postave benda u kojem nema ni basa ni gitare, već dva klavijaturistička gnijezda. U jednom caruje Starešinić, a u drugom Leo Beslać koji će se po potrebi mašiti flaute, a rijeđe i basa. Potpomognuti bubnjarem Silvijom Bočićem i vokalno predvođeni Željkom Veverec koja se u tom društvu eksperimentatora voli poigravati i thereminom, Mangroove su, nakon onog što su sinoć pružili u Tvornici, definitivno jedna on najzanimljivijih pop postava koju imamo na ovim prostorima.
Jest da su ugostili na pozornici, redom, Mirelu Priselac Remi, Luku Žužića, Maria Bočića, Mirona Hausera, Maka Murtića, Danijela Hršaka i Zbor Čipkice, no svi navedeni su bili samo začin tijekom devedeset minuta izvrsnog nastupa čije sve konce je čvrsto držala spomenuta četvorka Veverec, Starešinić, Beslać i Bočić. Ponudili su predivan dinamički dijapazon i izuzetnu šarolikost zvuka i time sve uvukli u svoju intrigantnu i uzbudljivu glazbenu priču, čak i kad su u pitanju bili instrumentali. Veverec je oduvijek bila nevjerojatna pjevačica. Sve je i sinoć izvodila s lakoćom, a ona je jedna od rijetkih pjevačica koja potpuno ispuni prostor kad krene u refren, kao da ima vokalnu pratnju. Jedinstven fenomen.
No opet i pored toga što je album „Srce“ izvrsno predstavljen i što je dakako činio gotovo devedeset posto sinoć odsviranog materijala (tu se može uzeti u obzir i live izvedba plesnog remiksa pjesme „Preludij“ koju je za bonus novog albuma napravio Andera Ljekarnik), bila je činjenica da je koncert nekoliko dana prije održavanja nadišao kapacitet Malog pogona Tvornica u prodaji ulaznica. Sve je završilo u Velikom pogonu. Nema veze što je i taj djelomično imao pregrađene tribine, ali su svi prisutni dobili priliku čuti Mangroove, koji je bez dvojbe veliki domaći pop bend u smislu što može glazbeno pružiti, na velikoj pozornici dvorane u Šubićevoj.
Svojski se bend prijašnjih dana potrudio, u smislu promocije, da napravi taj pomak. Pobjeda je dakle izvojevana ‘na mišiće’, što je vjerojatno čini i slađom. Definitivno je zaslužena. Kao što su definitivno u četvrtak odškrinuta vrata za ulazak u prvu ligu domaće pop scene (one koja djeluje izvan estradnih okvira). Mangroove su na dobrom putu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
