Postoje glazbenici kojima leži puno stilova, a također su u stanju izaći iz njihovih shema i instinktivno ugraditi nešto svoje i proširiti sliku. Irski autor Marc O’Reilly iz Waterforda upravo ima tu osobinu. Kao da udiše i izdiše glazbu.
Marc O’Reilly će na nasadama irskog folka omamljivo uvući slušatelja u sanjivu baladu, da bi već narednom pjesmom narezao garažni boogie, ili isposnički blues kao da je odrastao negdje kraj delte Mississippija. Kad treba upaliti distorziju, to čini hendriksovski hrabro, gotovo okrutno prema pjesmi koju će u tom trenutku progutati žestoko gitarsko režanje. A glas? Možda je najbolje postaviti pitanje: jesu li Irci ikad imali loš vokal kad je glazba u pitanju?
Debitirao je albumom „My Friend Marx“ 2011., a s nasljednikom „Human Herdings“ (2014.) digao letvicu očekivanja na viši nivo već s uvodnom baražnom vatrom u obliku pjesme „Same Side“ kojom apsolutno kupuje svaku rokenrol ‘crnu ovcu’ (kako uostalom sugerira i inteligentno osmišljeni minimalistički cover tog albuma). Najnoviji „Morality Mortality“ objavljen pred kraj 2016. donosi novo poglavlje promišljanja jedinke u društvu, kodeksa ponašanja, snova i nadanja između dvije oprečne stvari koje su nam nametnute i izvan kojih ne možemo funkcionirati, a to su moral i smrtnost.
Moral i smrtnost su za O’Reillyja također kontrapunkti slobode, kao i naše vječite igre nadmudrivanja s njima, iako se odmah zna tko je dobitnik u njoj. Glazbena konstrukcija uspostavljena je na snažnim kontrastima; srazu glasnog i tihog, mira i nemira, staloženosti i bujice emocija. Slično kao i na „Same Side“ i na „Morality Mortality“ već prva pjesma „Compromise“ zarobljava čula. Već je ona poglavlje u kojima snažni prodor nepatvorene pentatonike distorziranih gitara u drugom dijelu pjesme pregaze sve kompromise, naizgled, uvodne balade, čime dakako pripremi slušatelja na uzbudljivo putovanje koje slijedi.
Naredna „Of Nothing“ nosi lakoćom kakvu smo navikli čuti kod Josea Gonzaleza ili Damiena Jurada (a tu baladnu nepogrešivost O’Reilly kasnije zakucava i sa „Steal Love“ i potpuno akustičnoj „Do They Know“ kojom kao da je otvorio Fleet Foxes univerzum u središnjem dijelu albuma), dok nakon nje „Blinded By“ bluesom u maniri ZZ Topa sabija zrak.
„Graceland“ otvara prilično jasan ubod stihom „Graceland put me in the pocket od evil“ dok O’Reilly u isposničnom falsetu lebdi iznad stonerske buke. „Cochrain“ u sebi nosi nešto prijeteće uz gotovo minimalnu instrumentalnu pratnju čime se samo potencira katarzični plač gitarskog sola koji kao da je ispuzao iz neke rupe, dok „Healer“ u blues stomp maniri baštini taj pojam na osvježavajući način. Upravo se u spomenutoj prijetećoj maniri zaoštrava atmosfera što se album bliži kraju. I „Generica“ i „Simian Times“ nose u sebi snažnu suspenziju, a opet kontrastno opijajuće mantrički kotrljaju kroz vremenski kontinuum na način da je teško raspoznati trenutak kad vas prožme zadovoljština.
Zadnji diptih „Three & One“ i „Secret“ donose novi preokret, gotovo religijskog karaktera, poput neke tihe mise u kojoj je O’Reilly i u tihoj interpretaciji portal prema nečem magičnom, a opet prilično okrutnom i gdje njegov savjet kroz stih „Self praise is no praise, but you left a good one go“ jasno ukazuje na pogrešnost stavova koji stvaraju i pogrešne odluke. Naravno to magično i istovremeno okrutno nije ništa drugo već naši ljudski odnosi omeđeni moralom i smrtnošću. Zbog toga nekad dobro čini zlo, kao i suprotno, a Marc O’Rilley s ovim albumom upravo igra na toj tankoj liniji, otvarajući naizgled obične teme, a ustvari pokušavajući pronaći dublje objašnjenje na način kako to samo pjesnici umiju kroz svoj emotivni kovitlac.
Iskreno, radujem se što ću to sve moći čuti uživo 14. ožujka kad će Marc O’Reilly s bendom zasvirati u Vintage Industrial Baru. To je glazbenik čiji bend tek počinje širiti svoja krila.
Ocjena: 9/10
(Virgin Records / Salt and Shake Records, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
