Vrijeđa li ovo vaše vjerske osjećaje?
Prije dva dana nevjericu je u javnosti izazvao bizaran potez Radio Splita koji se ispričao slušateljstvu zbog emitiranja stihova o prokletoj nedjelji naših dugovječnih rokera iz Parnog valjka, jer ovi eto, vrijeđaju vjerske osjećaje pojedinaca koji slušaju dotični program. Čovjek se mora upitati što bi tek ovi osjetljivi pojedinci rekli da se postaji nekim prokletim čudom omaknulo, pa da su pustili neku od pjesama švedskih black metalaca Marduk koji su samo dan nakon te isprike nastupili u zagrebačkom Vintageu.
Marduk je već desetljećima jedan od prvih i najpoznatijih sinonima za vrijeđanje religijskih osjećaja u svijetu. Od otvorene blasfemije pri nazivanju svoje prve demo snimke “Fuck Me Jesus” do korištenja često sotonističke (i nacističke) ikonografije, Marduk je svojom glorifikacijom zla postao jednim od najprovakativnijih bendova uopće, ukrasivši pritom svoje pristojnom svijetu neukusne poruke konstantnom soničnom baražom koja je i na sinoćnjem nastupu u Zagrebu publiku zavila u buku koja je svojom razinom mogla podsjetiti na onakvu kakvu je čovjek mogao doživjeti na kakvoj bojišnici zadnjega svjetskog rata.
Koncert je upravo tako započet materijalom s albuma “Panzer Division Marduk” i aktualnog lanjskog “Viktoria”, oba nadahnuta upravo ratnom tematikom, a nisu propustili ni priliku odsvirati pjesmu s prethodne ploče “Frontschwein” nazvanu “The Blond Beast” nazvane prema Heydrichovom nadimku i citatu Friedriecha Nietzschea koji mu je priskrbio najviše optužbi za protonacizam. Mortuus i ekipa setlistom od trinaest pjesama nisu prekidali prekomjerno granatiranje energijom osim u pokojoj jednominutnoj pauzi da doslovno udahnu (godine čine svoje) prije sljedeće eksplozije. Vukao je bend i dublje prema počecima svoje diskografije i prva dva albuma “Dark Endless” (na bisu je izvedena “The Black…”) i “Those of the Unlight” (službeni dio koncerta okončan je furioznom “Wolves”, a čuli smo i “Burn My Coffin”), ali mora se priznati da ni aktualni materijal (“Werewolf”, “Equestrian Bloodlust”) nije zvučao ništa manje čudovišno nego provjereni hitovi.
Čovjek se mora upitati što bi oni koji su se žalili na Akijevu “nedelju” rekli da su došli na početak sinoćnjeg događanja u Savskoj i da im je, kao i nama, prva stvar koju su na pozornici vidjeli bilo istrčavanje našminkanoga vraga u fraku koji je u rukama nosio obrnuti križ, zabivši ga nasred pozornice. Riječ je o čovjeku koji se naziva Meister Cagliostro i markantni je frontmen njemačkih metalaca Attic koji svoj izričaj temelji na zasadama velikog King Diamonda. I ovaj ima sklonost teatralnosti i kostimiranju te pozamašan raspon glasa premda više voli obitavati u višim lagama, gdje mu ambicioznost katkad zna predstavljati i određene probleme. Sve to prati i energičnim nastupom, pa se tako bendu ne može osporiti scenska prisutnost koju uz glazbu i vizualnu upečatljivost nadopunjuju i olfaktornim podražajima postignutim paljenjem tamjana između pjesama.
Attic je tako solidno zagrijao atmosferu za početak večeri, ali stvari su postale zvučno puno ozbiljnije kada su se nakon njih na pozornicu popeli članovi švedske death četvorke Valkyrja koji su dokazali kako uživo zvuče moćnije i agresivnije nego na studijskim snimkama koje čine njihova četiri albuma, jer pjevač i gitarist S.Wizen grmi impozantim growlom koji nadglašava rifove što rešetaju u pozadini.
Čovjek se mora upitati što bi rekli dušebrižnici s osjetljivim religijskim osjećajima kojima smetaju i najbenignije pizdarije, da su vidjeli koliko zadovoljne publike uživa u za njih neshvatljivoj atmosferi pandemonija utopljenoj u zadimljenu zavjesu i slabu osvjetljenost (noćna mora fotografa, ali prikladno ozračje za ovakve koncerte) s neizdrživom bukom koja prijeti probijanjem slušnog aparata. Vjerojatno ne bi imali mnogo za reći, već bi izgubili vjeru u čovječanstvo i odselili s planeta. Možda nam, kad razmisliš, treba samo više death metal koncerata u ovoj zemlji.