U prvijencu Marine Horkić seksa i r’n’r-a je malo, no riječ je o inteligentno i mudro napisanom štivu o ljudima koji su ‘živjeli su u nedužnim vremenima, a nisu to ni znali – nije se švercalo oružjem, drogom i ljudima, već se u zemlju unosio deterdžent, kava, ulje, riža, klozet-papir.’
Parafrazirajući jednu od najglasovitijih krilatica rocka, prvi roman Marine Horkić (1953), inače marljive prevoditeljice angloameričke književnosti, dobio je atraktivan naslov. Unutar korica, međutim, seks je prisutan u umjerenim količinama i nikad u prvom planu, a rock’n’roll nema osobite važnosti – glavni likovi povremeno odlaze u disko-klub, gdjekad poslušaju neku pjesmu svoga vremena. Spominju se, ali samo spominju: „Whiter Shade of Pale“ Procol Haruma, „Proud Mary“ CCR-a, „Monday, Monday“ Mamasa & Papasa, „Barbara Ann“ Beach Boysa, a povučena je i zanimljiva crtica usporedbe početka „Ticket to Ride“ Beatlesa s „Osmijehom“ Grupe 220. No baveći se mladim ljudima na početku sedamdesetih godina prošloga stoljeća koji žive u neimenovanom, ali prepoznatljivom nam gradu neimenovane, ali nedvosmisleno nam prepoznatljive „brdovite zemlje oko aluvijalne ravnice“, pop-rock glazba igra nezanemarivu ulogu na općem fonu okretanja tek propupalih naraštaja prema zapadu odakle stižu i druge slobode. „Muzika i strani časopisi koje se moglo naći u jednoj jedinoj knjižari u gradu … prenijeli su seksualnu revoluciju u njihovu zemlju, a dopuhali su je i vjetrovi promjene koji se neopaženi posvuda zavlače … i njezini su odjeci prihvaćeni bez rezerve, kao uostalom i sve strane stvari, možda u inat političkim parolama što su isticale vlastiti put, odbacivanje stranih utjecaja.“
Dakle, od naslovnog pojmovnog trolista, u prvom je planu razmatranja domovina. Kakva god bila, u većine izaziva ovisnost, bili je svjesni ili ne. Poput droge? „Bila je to mlada zemlja; njezine ideje bile su stare. Dosad su se uvijek rasule u sudaru s realnošću. Materijalizirana utopija u kojoj si mogao završiti u zatvoru, izgubiti posao i dom zbog usputne primjedbe koju je načuo netko sa zavidnim sposobnostima interpretacije i znatnim političkim apetitima.“
Navedeno iznevjerivanje „obećanja“ iz imena knjige ne znači da je riječ o djelu koje glumi da jest nešto što nije ili da ga, nedajbože, valja preskočiti. Štoviše, posrijedi je iznimno zanimljiva knjiga razmjerno opuštene, nježne, ovalne ugođajnosti, bez oštrica, rubova, rezova i uglova koja stilom sugestivno prenosi uvelike ležeran, nestresan način života troje glavnih junaka, u najvećem dijelu priče tek nešto starih oko dvadeset godina, dijela generacije koja je „zadržala djetinju neuključenost u ono što se naziva stvarnim životom“ i ostala „nezainteresirana za vrtloženje povijesti oko sebe“. No njeni valovi historije je neumitno nose, a otrežnjavajući udarac sanjivog plivača o tvrde stijene realnosti je neizbježan.
Izabravši za protagoniste pripadnike približno svoga godišta, Horkić nesumnjivo opisuje bivstvovanje u vremenu i prostoru koje joj je dobro poznato iz iste mladenačke perspektive, no to čini s jasno zauzetoga stajališta današnjice, gledajući unatrag u ulozi svemogućeg pripovjedača te, kako to već biva u osoba s određenim životnim iskustvom – usput, intrigantnim spojem suptilnosti i izravnosti – odmjeravajući vrline i mane nekadašnjice s onima sadašnjice. Odnosno, u slučaju većine onih koji su živjeli dovoljno dugo u prethodnom sistemu „brdovite zemlje oko aluvijalne ravnice“, mozgajući nad „ključnim pitanjem“ što smo dobili, a što izgubili smrću sivog samoupravnog socijalizma, kad „na policama nije bilo reklamnih letaka, jer se u to vrijeme nije ništa reklamiralo. Svega je ionako bilo premalo, a i svuda je stajalo isto, u svim dućanima, u cijeloj zemlji“ i dolaskom šarenog tzv. demokratskog kapitalizma za kojim onomad toliko žuđasmo.
Horkić se ponajprije bavi onim dobom, bez izričitije nostalgije, razmjerno romantično, ali zdravorazumski realistično i trijezno te (katkad sarkastički, ali i tada nekako nježno) duhovito, pismom koje, između ostaloga zanosi i osvaja uočljivom ljubavlju autorice prema lijepoj riječi, frazi, rečenici, bogatstvu hrvatskoga jezika.
Započevši priču o jednoj djevojci da bi težište postupno, malne neprimjetno bilo prebačeno na njenu prijateljicu i prijateljičina dečka, Horkić nudi čitljivo, nepretenciozno i mudro, krasno napisano štivo o ljudima koji su, „živjeli u nedužnim vremenima, a nisu to ni znali – nije se švercalo oružjem, drogom i ljudima, već se u zemlju unosio deterdžent, kava, ulje, riža, klozet-papir.“
(VBZ, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
