Zagrebački mango pop sastav marisol iza kojeg stoje Josipa Granić i Erol Zejnilović sutra otvara četverodnevnu koncertnu rođendansku proslavu našeg portala u klubu DVA OSAM. Bit će to prilika za rasplesati se uz izvrstan domaći pop koji odiše utjecajima brazilske glazbe, između ostalog. marisol pripremaju i iznenađenje, a o tome te kako je probijati se kao novo ime u ova luda vremena i još mnogočemu popričali smo s Josipom i Erolom.
U prijašnjem intervjuu za ovaj portal opisali ste vaš početak kao ‘spontani i organski’, ujedno i najbolji mogući način za započeti suradnju na neformalnom projektu. No stvari su se zakotrljale u pozitivnom smjeru i marisol postaje ozbiljnija priča. U kojem smjeru sada idu vaša razmišljanja obzirom na zahuktavanje cijelog projekta?
Josipa: Spontano i organski dva su atributa koja se i dalje zadržavaju u našem radnom konceptu. Samo takvim pristupom možemo iznenaditi sami sebe. Iščekivanje iznenađenja je nešto što u nama budi uzbuđenje i znatiželju. Kao kad nekome kažeš da imaš za njega iznenađenje, ali mu ga ne otkriješ. To si dajemo tim pristupom.
Priča se više nastavlja, nego zakuhtava. Kako nam je današnje vrijeme i prijatelj i neprijatelj istovremeno, ovaj prijateljski dio koristimo za nove skice, ideje, pišemo, sviramo, klikamo po digitalnim notama i zvukovima, bez nekog unaprijed zadanog smjera, što nam je baš uzbudljivo.
Svakako pripremamo i iznenađenje u DVA OSAM. Pa ipak vam je rođendan!
Jedna od početnih ideja bila je da idete u smjeru synth popa, no nakon koncerta u dvorištu ALU prošle godine sve je dobilo bendovski karakter. Razmišljate li ‘bedovski’ i za budućnost ili je synth pop opcija i dalje otvorena?
Josipa: Naš album “Žene mape” je i pop i synth i još svašta ponešto… Volimo i syntheve i pop i gitare i sekvencere i ksilofone i marimbe i dronove… Tako da sve opcije su otvorene. Album je jedna priča i verzija pjesama, a bendovski karakter istih pjesama ima ponešto drugačiji zvuk i groove što je i za očekivati jer nas je samo četvero, a produkcijski je album “bogatiji”, pun različitih sitnih i manje sitnih elemenata. Da prenesemo sve što svira na albumu i koncertno, trebala bi na pozornici biti mala mango pop vojska!
Naime, živimo u vrijeme kad se čini da publika nije puritanski nastrojena kad su u pitanju stilski obrasci i zvuk izvođača. U smislu da se ne zamjera glazbenicima glazbena forma kojom se izražavaju. Koje su po vama prednosti benda, a koje da ste kojim slučajem synth po duo?
Josipa: Mi smo isto publika, a puritanstvo nam nije nikakav vrednujući element ni u čemu, a kamoli glazbi, tako da nam je drago da smo dio iste ekipe. Glazbu, kao štošta, ako ne i sve, osim slika (smijeh), ne bi trebalo uokviravati, nego je promatrati kao slobodnu formu kojoj je primarna uloga izazvati neku emociju. Ne vidimo ni prednosti, ni mane u bendovskoj ili duo varijanti. Različite su i obje dobre. Eventualno financijski.
Predstojeći nastup u DVA OSAM u sklopu rođendana portala Ravno do dna nosi klupski štih, koliko će se to odraziti na repertoar koji ste primjerice izvodili u dvorištu ALU?
Josipa: Mladi smo bend, bar što se tiče vremena kad smo se pospojili. Imamo samo jedan album, koji se još nije ni rashladio od ljeta. Više je klub taj koji će sam po sebi stvoriti neku drugačiju atmosferu, nego što možemo imati puno drugačiji repertoar. Ali svakako pripremamo i iznenađenje. Pa ipak vam je rođendan!
Jesu li Jerko Jurin, Marino Vinja i Katarina Matković i dalje s vama?
Erol: S Katarinom smo surađivali zasad samo na promociji albuma u dvorištu ALU, a stalni članovi našeg sastava su sjajni glazbenici Marino Vinja na bas gitari i synthevima i Jerko Jurin na bubnjevima. S njima ćemo nastupiti u Dva Osam.
Vaš prvijenac je doista sletio na plodno tlo tijekom perioda koji je doslovce zaustavio cijeli svijet, smatrate li da ima prostora za njegovo vinilno izdanje? Iako je ovo pitanje pomalo nezahvalno obzirom da industrija zahtjevima zatrpala vinilnu proizvodnju i da se skoro i godinu dana čekaju primjerci.
Erol: Upravo zbog ovih problema na globalnom tržištu vinila odlučili smo pričekati na neke bolje dane, ali nadamo se da će jednog dana “Žene mape” završiti na vinilu!
Trudimo se ne postavljati pred sebe prevelika očekivanja s obzirom da trenutno živimo u kriznim i nestabilnim vremenima.
Vaš samoprozvani mango pop čije utjecaje možemo pronaći u zvuku brazilske glazbe na jednak način ‘južnjački’ balansira između sjete i plesnog ritma. U vašim prijašnjim izričajima, bendovima i projektima nije bila primjetna privlačnost prema tom zvuku. Jeste li se autorski pronašli kao ljubitelji zvuka ili je zvuk pronašao ‘akorde’ vaše glazbene intuicije?
Erol: Mislim da je u svemu bila ključna klasična gitara koja nam je u početku služila samo kao alat za komponiranje, da bi onda odlučili zadržati ju kao dio našeg zvuka. U suradnji s našim producentom Mariom Krnićem uspjeli smo ju spojiti sa slojevima toplih synthova i tako je nastao naš jedinstveni sound. Komponiranje je teklo prilično spontano, bez nekog unaprijed dogovorenog plana.
Koliko ste sad u problemima u smislu: raditi novo ili promovirati koncertno materijal kojem pandemija to nije dozvolila?
Erol: Trudimo se ne postavljati pred sebe prevelika očekivanja s obzirom da trenutno živimo u kriznim i nestabilnim vremenima. Prirodno nam je došlo da započnemo rad na novom materijalu koji polako sklapamo u studiju. Iskoristit ćemo naravno svaku priliku za live svirku, s obzirom da smo okupili stvarno kvalitetan sastav, u što ćete se moći uskoro uvjeriti i na vašem rođendanu.
I dakako, kakvi su planovi za predstojeće ‘mango ljeto’?
Erol: Svirati koliko ide, nisu neka bajna vremena za nove sastave jer se organizatori zbog krize odlučuju na provjerenija imena, ali ovim putem pozivam ih da nam daju priliku, nećemo ih razočarati!
Saznajte više o sutrašnjem nastupu i kupite ulaznice!