Nova ploča gitare i glasa slavnih Dire Straitsa nastavlja put istom onom cestom koju je Mark Knopfler slijedio na svom prethodnom albumu ‘Tracker’, a zvuči sigurno i solidno, upravo onako kako bi i trebala kolekcija pjesma majstora koji na rubu sedamdesete godine života baca pogled unazad.
Prošlo je više od tri i pol godine od posljednjeg studijskog albuma “Tracker” gitare i glasa slavnih Dire Straitsa, pa je pred nama u nekom redovnom ciklusu i nova ploča Marka Knoflera, velemajstora žica iz Glasgowa, nazvana “Down the Road Wherever”. Kad su u pitanju njegovi solo studijski albumi koje objavljuje od 1996. i “Golden Heart” svima je jasno da tu nema velikih odstupanja od onoga što se često naziva dad rockom, pa tako i nova ploča donosi pregršt nostalgičnih balada i pjesama srednjeg tempa s poštenom dozom britanskog folka u svojim melodijama.
“Down the Road Wherever” nastavlja put istom onom cestom koju je slijedio “Tracker”, a zvuči upravo onako kako bi i trebala kolekcija pjesma majstora koji na rubu sedamdesete godine života baca pogled unazad. Nema tu nekih potencijalnih hitova kakve je nizao sa svojim velikim bendom u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, pa ni nečega nalik “What It Is” ili “Boom, Like That” iz solo karijere. Umjesto toga ploču otvara opuštena “Trapper Man” koja nas vodi u neka prošla vremena kada su traperi poput jednog iz ove pjesme jahali svijetom guleći kožu sa životinja, a slični duhovi iz povijesti provlače se i kroz drugi najavni singl s ploče koji je slijedi, “Back on the Dancefloor”, koja unatoč nazivu ne poziva toliko na ples koliko na kimanje glavom u ritmu, kao što je uostalom i slučaj s “Good On You Son”, prvom pjesmom koju so imali čuti prije same objave albuma.
Knopfleru nije strano citiranje tradicije na koju se svojom glazbom nadovezuje, pa ćemo u refrenu pjesme “Nobody’s Child” čuti referenciranje na pjesmu folk giganta Lead Bellyja “Out on the Western Plains”, a koju je kroz svoje irske prste već bio provukao i pokojni Rory Gallagher, pojačavajući dojam povezanosti ovog kaubojskog zova s glazbenim tendencjama s obje strane oceana koje Knopfler uspješno već godinama povezuje. Ako to nije dovoljno glazbene hermeneutike za jedan album, odmah slijedi i “Just a Boy Away From Home” koja se negdje nakon polovice puta pretvara u melodiju iz himne “You’ll Never Walk Alone”.
Naći će se tu mjesta za pseudodžeziranje na “When You Leave”, klasni storytelling o prgavom liku koji ne želi priznati da je dobio otkaz u nekoj tvrtki, pa sad radi u pekari (“My Bacon Roll”), malo funka (“Nobody Does That”), još malo western tematike na “Drover’s Road” i prokušanog, ali efikasnog folka na “One Song At A Time” čiji refren daje ime albumu. Da je Knopfler ovdje povukao crtu i zadržao album od deset pjesama u trajanju taman ispod sat vremena, ploča bi bila efektnija, no Mark je još jednom odlučio točiti do vrha i pred kraj albuma nanizao par nepotrebnih ‘fillera’, a u deluxe izdanju njih čak šest. Kako god, “Down the Road Wherever” ne donosi ništa novo, ali ni ništa loše. Samo je još jedna solidna ploča majstora koji je poznat po nizanju upravo ovakvih solidnih ploča.
Ocjena: 7/10
(British Grove Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
