Moćna četvorka iz Georgije svirala je sinoć pred oduševljenom publikom kakva se rijetko susreće na koncertima.
U deset do deset stvorio se golem red na ulazu u Tvornicu. Organizator je upozorio publiku da ne kasni, i doista, minutu prije najavljenog početka u 22 h, čupava, bradata, brkata četvorka poput oluje spustila se na pozornicu uz zvuke “Tread Lightly”, no publika nije uhvaćena nespremna; iste sekunde bačeni su u trans. Prstovno rogovlje poletjelo je u zrak, kose su zavijorile, krenuo je pljesak i skandiranje, a urlik basista Troya Sandersa donio je jasnu poruku: Mastodon je ovdje.
Ovakvu vjernu publiku rijetko se susreće na koncertima. Prvenstveno to se moglo zaključiti po velikom broju novih majica benda kupljenih po nimalo popularnoj cijeni od 230 kuna, ali možda još i više po činjenici da je Mali pogon za vrijeme trajanja prvih pet-šest pjesama bio potpuno prazan! Čak ni u onoj posljednjoj dozvoljenoj pušačkoj zoni koja obično vrvi djelom publike koja se ne može odvojiti od cigarete, a dovoljno je zainteresirana da vizualno prati zbivanja na pozornici, nije bilo nikoga. Štoviše, i put do šanka bio je relativno otvoren, jer svi su se nagurali u centralni dio Tvornice, frontalno pred stage, gdje je stvorena doslovno neprobojna masa ekipe u ekstazi u koju ih je bend bacao jednako i starim i novim pjesmama, jednom za drugom.
Iako njihovu glazbu ugrubo etiketiraju kao sludge ili stoner metal, zanimljivo je koliko njihov izričaj ovisi o tome koji od članova pjeva. Troy tu svakako prednjači svojim oštrim režanjem, iako je zanimljiv i vokal Brenta Hindsa, čija je glavna zadaća ipak maestralno ubijanje gitare. Najmanje privlačne su pjesme koje izvodi bubnjar Brann Dailor, iako je singl “Motherload” sa posljednjeg albuma “Once More ‘Round The Sun” publika dočekala sa vidnim oduševljenjem.
Iako se čini kako nitko u publici nije imao prigovora na ozvučenje, ne mogu se oteti dojmu da je sve moglo zvučati za nijansu glasnije, mračnije, prljavije ili zlokobnije. Moj vjerni fotograf Izi (koji ovog puta nije mogao doći) i ja za ovakve žestoke koncerte razvili smo internu ljestvicu Liama Neesona. Naime riječ je o ocjeni mogućnosti da glazba u kojoj je riječ svira u sceni filma u kojoj Liam Neeson ulazi u neki mračni noćni klub po svoju odbjeglu, nadrogiranu kćer. Pri tom jedinica označava kako Liam ne bi ni pomolio nos na takvu svirku, a petica da je vjerojatno već ovdje i mlati ekipu u zahodu. Na toj ljestvici Mastodon je zaslužio solidna tri od pet Liama.
(Zahvaljujemo se fotografu Danielu Gjuričeku i portalu Sound Report na ustupljenim fotografijama)