Grupa Mayales objavila je drugi album. Teško je bilo za vjerovati da će se to dogoditi, no u njihovoj glazbenoj radionici vrijeme nije varijabla…
Ova glazba u sebi nema poriv ka masovnosti, komercijalnosti, ali odaje poriv kronične umjetničke opsesije. Patologija koja miriše na pravovjerni pop (rock), na eksperiment koji bi mogao prerasti u praksu. Tako je barem bilo prije 12 godina. Danas nas dočekuje drugačiji stil ali isti šarm, šarm ‘one’ klupske scene koji smo čuli na samom kraju 20.st., na Mayalesovom prvijencu „Svima želim Raj za sve“. Taj album i danas uživa status kultnog domaćeg albuma, baš kao i Mayalesovi nastupi. Kao i onda, cijelim novim materijalom prošetao je velik broj sjajnih glazbenika, ali pod nedvosmislenim smjernicama pjesama dvojice autora; Petra Beluhana (osnivač Mayalesa) i Vlade Mirčete (stalni gitarist Mayalesa). U njihovom odnosu počiva dio objašnjenja naslova „2“. Višeznačnost simbola 2 može se iščitati i kao drugi album, drugačiji Mayales, odnos dvoje ljudi… – svako smisleno tumačenje je pravilno.
Pjesme za „2“ selektirane su iz opusa nastalog između 2003. – 2009. godine, u razdoblju kada kulminira suradnja spomenutog autorskog dvojca. Iako se dva puta neuspješno krenulo u snimanje povratničkog albuma (2004., 2009.) u eter dospijevaju tek pjesme napisane za Natali Dizdar, Ivanu Kindl, Luku Nižetića te E.N.I.
Krajem 2010. godine produkciju preuzima jedinstveni Coco Mosquito – Coki (Jinx, Natali Dizdar, Psihomodo pop i dr). On odabire pjesme, uvodi Mayalese u vlastiti Funhouse studio te vodi snimanje sve do siječnja 2012., kada preuzima i završni miks. Osim toga, Cokijev autoritet daje presudan glas u odlučivanju o glavnom vokalu. Izuzev gostiju, Yaye („Ti dobro znaš kome pričam“), Valerije Nikolovske („Jučer je teško“) te Kristijana Beluhana („Lutanja u snu“) albumom dominira neobičan vokal samog autora, Petra Beluhana, odnosno prepoznatljive gitare (i bas) Vlade Mirčete.
Dakako, tu je i unikatan zvuk originalnog klavijaturiste Viktora Lipića, odnosno bubnjevi Berka Muratovića te Ivana Levačića. Svi zajedno ‘dižu’ albuma na razinu dostojnu prvijenca. Svoje „otiske“ ostavljaju i Ivana Rushaidat, Alen Svetopetrić, Antonio Geček, Miron Hauser, Ante Gelo, Robin Knežević (izvorni basist Mayalesa), Miro Kadoić,…i sva četa đaka – prijatelja koji su svojim prisutstvom i sugestijama inspirirali ovaj kreativni pothvat.