Ona i on – bend

Parovi mogu biti silno dosadni u svojoj samodostatnosti. S druge strane, mirko forme glazbenih sastava mogu biti nevjerojatno zanimljivi u potjeri za svojom glazbenom samodostatnošću.

Eurythmics - naslovnica albuma 'Revenge' iz 1986. godine

Solo je jedan, a duo su već bend, najmanja društvena jedinica čini se kroz noviju glazbenu povijest manje zahvalnom od solo igrača koji su čak dobili i svoju frazu ‘one man band’ koja potvrđuje i koliko je glazba u znatnoj mjeri ‘muški posao’.

Kada je Annie Lenox srela Davea Stewarta u baru u kojem je radila, tek se bila oporavljala od spoznaje da joj kao dijetetu čovjeka iz škvera i majke kućanice nije ugodno probijati se na vrlo kompetitivnoj sceni na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu kako bi postala svjetski poznata flautistica. “Većina je parova poznata pa prekinu, mi smo prvo prekinuli, a zatim postali poznati” izjavio je Dave Stewart za LA Times tri godine nakon što je izašao njihov album “Sweet Dreams (Are Made of This)”. Vrijeme u kojem su djelovali njih dvoje kao pop synth dance rock duo su neprežaljene osamdesete, danas nezamislive kao princip rada djelovanja i neponovljive (nadam se), a opet život tako uporno i dalje previše nalikuje na njih.

Početkom milenija pojavili su se The White Stripes i u usporedbi s Eurytmics zvučali kao da je netko preokrenuo rukavicu i ponovo je tako okrenutu obukao. Ista energija – posve novi zvuk. Meg i Jack White vjerojatnije se neće nego hoće vraćati na scenu da bi publici pružili nezaboravne hitove, za razliku od Annie i Davea koji su se paralelno sa svojim solo projektima vraćali i u isto vrijeme kada su Stripesi počinjali žeti svoj uspjeh, i u vrijeme milenijskog ludila, zabavljali svoju publiku. Čini se da su se za Meg i Jacka putevi bitno razišli. Dok je Annie uspješnije od Davea nastavila osvajati top liste, Dave je odgovorio na poziv ‘iznutra’ i dalje je traženi glazbeni producent. U međuvremenu, duo kao forma prometnuo se u pouzdanu formulu na glazbenoj sceni, puno je novih primjera koji to dokazuju.

The White Stripes 'Get Behind Me Satan'

The Civil Wars

Dvostruki dobitnici Grammy nagrade, Joy Williams i John Paul White svojim su albumom prvjencem “Barton Hollow” odnijeli nagrade za najbolju country duo/grupa izvedbu i najbolji američki folk album. Najšire poznata pjesma im je “Safe and Sound” koju su zajedno s Taylor Swift napravili za mega filmski hit “The Hunger Games”. Upravo je mlada američka country zvijezda bila presudni PR faktor kad je njihovu pjesmu “Poison and Wine” uvrstila u svoje omiljene pjesme. “Barton Hollow je mjesto gdje sam odrastao, zapravo to je malo geografsko područje u blizini mog rodnog doma gdje sam radio mnoge zabranjene stvari.” Objašnjenje za izbor imena albuma dao je John Paul dodajući kako je to ime zgodno jer se na internet tražilicama malo toga pojavljuje s istim nazivom pa je pronalaženje njihovog albuma lakše.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=JrOUwbsy12E[/youtube]

Ovaj dvočlani bend susreo se na jednoj radionici pisanja pjesama za određeni country bend, između dvadesetak polaznika odmah su profunkcionirale njihove energije u smjeru stvaranja nečeg novog i smislenog. Četiri godine je prošlo između tog prvog susreta i albuma “Barton Hollow” koji sadrži osam autorskih pjesama i obradu Choenove “Dance Me to the End of Love”. S obzirom da folk i country izričaj znatno određuju riječi pjesama nije toliko upitno hoće li se ljudi izvan SAD-a moći identificirati s njihovim emocijama i doživljajima iz pjesama već koliko im je blizak upravo taj glazbeni žanr. To se može testirati putem “Live at Eddie’s Attic” koji je dostupan na besplatan downoald, a pogotovo na obradi legendarne “No Ordinary Love” Sade. Dalje>>

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X