Nekoliko sati prije nastupa jazz saksofonistice Melisse Aldane u Puli, grad je doživio ozbiljan šok kada je požar ugrozio živote i vlasništvo stanovnika grada. Ipak, katastrofa je izbjegnuta, a glazba je još jednom pobijedila i donijela utjehu.
Bilo je jasno da nešto ne nije kako treba biti kada se na prijepodnevnoj buri osjetio miris dima, no da su stvari doista ozbiljne postalo je jasno kada su nas kanaderi u konstantom kruženju počeli prelijetati grabeći morsku vodu u neposrednoj blizini odmarališta Verudela. Požar u Puli uskoro će završiti na svim vijestima, a zastrašujuće slike i objave o detonacijama eksplozije trafostanice koje će se pojavljivati na portalima djelovale su nevjerojatno i nama koji smo se zatekli tek nekoliko kilometara od požara. U popodnevnim je satima bura srećom stala, a stihija je stavljena pod kontrolu. Ipak, šok i drama koji su neupitno obilježili jučerašnji dan u Puli nisu lokalnu publiku uspijeli obeshrabriti u nastojanju da duhovnu okrepu potraže tamo gdje ju je uvijek najlakše naći – u kulturi i glazbi.
Četvrto izdanje Backstage Festivala u Istarsko je narodno kazalište dovelo kvartet Melisse Aldane, čileansko-američke saksofonistice koja je svakako trenutno vruća roba u svijetu jazzu. U tom svijetu gdje, pomalo arhaično, tiskana riječ još uvijek znači vrlo mnogo, jedan od najbitnijih časopisa, Downbeat, upravo joj je u aktualnom izdanju dodijelio nagradu za “zvijezdu u usponu”, a istu joj je titulu ove godine dodijelila i međunarodna Udruga jazz novinara. U Pulu je stigla na krilima netom objavljenog albuma “12 Stars” koji je izišao na najslavnijoj etiketi u povijesti jazza, Blue Note Records, što je gotovo već samo po sebi dovoljna preporuka za upoznavanje s njezinom glazbom.
Kao što je i očekivano, najvećim je dijelom sinoćnjeg koncerta upravo aktualni album promoviran. Nakon što je za svoje prethodno izdanje, “Visions” iz 2019., nadahnuće potražila u liku i djelu slavne meksičke slikarice Fride Khalo, Aldana je rad na novoj ploči započela u jeku pandemije 2020., a tu je godinu provela izučavajući mistične
discipline tarota, numerologije i astrologije. Album “12 Stars” upravo se većinski temelji na njezinim promišljanjima tarota, a njegova naslovna pjesma kojom je koncert otvoren svoje ime duguje Melissinoj karti Carice (The Empress) koja na glavi nosi krunu sačinjenu od dvanaest zvijezda. Naslov se ujedno odnosi i na dvanaest mjeseci 2020. godine, ujedno dvanaeste godine koju glazbenica provodi u New Yorku.
Nakon uvoda s naslovnom pjesmom uslijedile su dvije skladbe koje inače otvaraju album, “Falling” i “Intuition” čijom izvedbom je postalo jasno otkud i iz kojeg razloga dolaze pohvale koje Aldana prima. Njezinu je glazbu teško usporediti s bilo čime iz tradicije koja joj prethodi, ali pjesme joj zvuče – na najbolji način – kao da su već dugo s nama i da ih poznajemo. Iz kvarteta se najviše ističe Melissin prvi pobočnik i vrlo često koautor glazbe, norveški gitarist Lage Lund koji s navršene 44 godine djeluje kao starješina ovog inače vrlo mladog sastava kojemu su svi ostali članovi u ranim tridesetima.
Glavnina muzičkog dijaloga na pozornici odvija se tako između Aldaninog osjećajnog saksofona i Lundove brbljave gitare, no svoju porciju zasluga junački odnosi i ritam sekcija, pogotovo izvrsni bubnjar Kush Abadey koji je prikupio najviše simpatija publike, prvenstveno osjećajnim solo uvodom u “Los Ojos de Chile” koju je Melissa posvetila prosvjednicima koji su u njezinoj rodnoj zemlji proteklih godina često sukobljavali s vlastima. I kontrabasist Pablo Menares dobio je svoju priliku da zasja na uvodu u skladbu “Emilia”, pjesmi temeljenoj na melodiji iz sna u kojemu je Melissa imala kćer toga imena.
Pseudopjesničke vizije Aldane sa saksofonom koja se poput feniksa uzdiže nad zemlju koju je požar spalio tek nekoliko sati prije njezinog nastupa nameću se same od sebe, ali su jeftine i patetične i kao takve ih treba izbjegavati. Ipak, teško je poreći da su mnogi od nas njezin koncert doživjeli kao instantni melem i dokaz da glazba svojim univerzalnim jezikom može smiriti duhove i već jednom dozom ublažiti i traumu snažnu poput one koja nas je neposredno prije toga potresla. I to je, između ostaloga, jazz.