Melvins su objavili album obrada grupe Throbbing Gristle.
Na nedavnom koncertu Melvinsa u Tvornici Kulture razmišljao sam kako su u fenomenalnoj situaciji – mogu doslovno svirati što god im padne na pamet, neopterećeni težinom ikakve baštine i “ozbiljnosti”, a opet, kad god požele mogu biti jaaako ozbiljni i teški, monumentalni i mračni. Već desetljećima nas zabavljaju, kameleonski poprimajući oblik kao i njihov artwork: šaren, neočekivan, sulud, neozbiljan, mind-fuckerski, drugačiji. U toj nekoj slatkoj radosti ostao sam nakon navedenog koncerta veseo i ispunjen, ne sluteći da će nas tek koji tjedan iza iznenaditi sa još luđim i intrigantnijim materijalom – cijelim albumom obrada Throbbing Gristle!
Odmah sam osjetio o čemu bi mogla biti riječ i s entuzijazmom dočekao tu vijest, napokon, Throbbing Gristle su mi dva i pol desetljeća “noise” bend (odnosno “true industrial”) kojem se vjerojatno najviše vraćam, fasciniran načinom na koji su se ponašali prema pop kulturi i muzici krajem sedamdesetih, ali i u onih par godina kada su nas počastili, (ne)svjesni svoje prolaznosti i sa serijalom izvanrednih gigova i albuma od 2004. do 2010. u svojoj drugoj inkarnaciji.
Melvinsima dozvoljavamo sve, praktički nema heavy muzičkog žanra u kojem se nisu pokazali neprikosnovenim – “kraljevima”, “bogovima”, “majstorima”, odaberite si sami što želite iz vlastite palete naljepnica. Naravno, uz sve napisano bilo je logično i da će pristupiti materijalu Throbbing Gristela na nonšalantan, divlji, razigran način. U krajnjoj liniji, nije im prvi put da se bave materijom, 2015. su im obrade istog benda također bile materijal za 7” na Amphetamine Reptile Records labelu (a u tom “šusu” obradili su Bowieja, The Jam, The Kinks, Pop-O-Pies/Tales Of Terror, Queen, Roxy Music i Venom), a i prije toga u devedesetima su ih obrađivali, što mi daje naslutiti da prema njima imaju veliki respect.
Najviše mi je žao što je materijal na ovom albumu potpuno elektronski i što nema (više) gitara, bubnjeva i basa, barem ne u klasičnom rokenrol smislu. Ovo su eskapade vjerojatno najviše King Buzza uz pomoć Void Manes i koliko god se potrudio uzeti neke od najpoznatijih pjesama benda, poput “Hamburger Lady” ili “Discipline”, nekako se najviše u posljednjoj, s kojom se ploča i zatvara osjeti doslovno o čemu se radi.
Naravno, hommage tako i treba zvučati, pogotovo u kontekstu svega onoga što Throbbing Gristle predstavlja u alternativnoj muzičkoj kulturi zadnjih četrdesetak godina, a što je svakako jedan moćan balon u kojem su se nalazili i potpuni artistički nihilizam u počecima do ozbiljnog kulta s kojom su završili svoju karijeru, a s obe strane nalazile su se veoma ozbiljne i utjecajne karijere četvero neponovljivih majstora elektronske eklektike, kako god je etiketirali.
Buzz i kolega su svjesni svega toga, ali njihovo strahopoštovanje nema u sebi straha, oni se vraški dobro zajebavaju i sa samima sobom i s nama i s Throbbing Gristle uzorkom stvarajući neobavezan soundtrack za bilo koju vrstu dnevnih ili noćnih aktivnosti, uključujući i ‘abjuzanje’ supstanca, ako ste skloni tim vrstama radosti. Tom Hazelmyer, vlasnik labela i vizualni umjetnik koji je u sitotisku otisnuo još jedan od milion yummy šarenih Melvins bombona kao ovitak ovom ludilu nije bio ništa manje nadahnut, koristeći dobro poznate Throbbing Gristle vizualne elemente i dajući im poseban touch u kontekstu kakav ova bolesnoća i zaslužuje.
Vinili su, naravno, planuli u tren i od sada ćete trebati izdvojiti nekih 150€ ako ga baš toliko želite, dok je nešto jeftiniji CD još uvijek dostupan. Kako bi sve bilo po pe-esu čak su u vinilima probušili i dodatnu rupu kao hommage noise/industrial pioniru Boyd Rice-u/Non-u koji je isto radio na svojim ranim vinilima krajem sedamdesetih. Naravno, ako “nabodete” vinil na krivu rupu dobit ćete krivu verziju muzike na ploči, dakle efekt je kao da ste kupili dva različita albuma za cijenu jednog. Isplativo 🙂
Sam album je suludi kolaž kao što je bilo i za očekivati. Prvih par vrćenja sam ga slušao bez da pratim koja je koja pjesma, čisto da vidim koliko će originalni trekovi i remake imati zajedničkog (barem one stvari koje su na prvu prepoznatljive po nazivima). Neke stvari zvuče veoma vintage i gotovo pa da idu u synth pop, a radi se o nešto pitkijim brojevima sa prosječnom slušatelju “najslušljivijeg” TG albuma – “20 Jazz Funk Greats” te uvodne, skoro pa kraftwerkoidne “Adrenaline”. Naravno, “Hamburger Lady” je za primjer, veoma spooky i prepuna slojeva i slojeva crnila, kao što to pjesma i zaslužuje, iako nažalost traje tek minutu i nekoliko sekundi.
Od dvije verzije “Discipline” prva je mračnija i demonskija, dok druga ima opaki i odličan beat koji poprilično produkcijski podsjeća na zadnju fazu Throbbing Gristle i njihov način na koji su interpretirali svoj, možda i najveći “hit”. U “Zyklon B Zombie” (zlo)upotrebljava melodiju koja podsjeća na nekakav havajski uzorak na električnoj gitari, uz nervozna aritmična poigravanja s ritam mašinom i pjevanjem duboko zakopanim negdje u miksu, što naravno u realizaciji očekivano ispada poprilično Lynchovski. “Semi Annual Report” se fino naslanja na Gristleovske sintove i također bi mogla proći u drugoj fazi benda kao podloga nekog od live trekova, naravno mračnije i prljavije atmosfere.
Izvrtanje značenja i naziva stvari nije izostalo, tako je morbidna “Maggot Death” koju u originalu slušamo u tri verzije na prvom albumu ovdje dobila “Maggot Life” naziv pa ništa više nije toliko sjebano, mučno i teško kao što je bilo prije četrdeset i pet godina. Bez obzira na sav free style, opuštenost, razigranost i tone layera koje prevladavaju na svim pjesmama album ipak ima notu suvislosti i organiziranog produkcijskog rada. Nabacano je, divlje je, suludo je, ali u pitanju su ljudi koji s velikim znanjem i autoritetom rade sve što rade i to se osjeti u svakoj sekundi koliko god sve skupa bilo kaos i konstantna zaigranost. Svijet oko nas je i dalje jednako bolestan, samo što nam ovoga puta u reakciji na isti nitko ne brani da imamo industrial party sa šljokicama, neonskim zvjezdicama, tonom glittera i bezbroj sinteva, šarenih pedala i dječjih gadgeta.
Melvinsi su nas uvijek podsjećali na to što je sloboda, često kroz apostrofiranje koliko smo mentalno zakočeni i opterećeni raznim pizdarijama u svojim glavama. U ljeto 2023- ovo je savršen album za čišćenje stana i mozga od svakodnevnih nebuloza i opterećenja. Jedva ga čekam konzumirati u vožnji. Bajka, iako bi po ovom komotno mogao biti i balon roza boje sa žutim lubanjama po sebi i zlatnim patternom poznatog Throbbing Gristle flash simbola za visoki napon. Sick.
Ocjena: 8/10
(Amphetamine Reptile Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
