Od 31. siječnja do 2. veljače u Ljubljani se održao glazbeni happening MENT. Da sam sebe kojim slučajem mogao fotokopirati, znao bih što se događalo na konferencijama, no muvanje po klubovima mi je više u krvi, pa se stoga ovaj tekst odnosi upravo na taj segment festivala.
Jedna od najboljih stvari ljubljanskog MENT-a, tj. Music & conference festivala je što počinje u srijedu, a završava u petak. Kulminacija raste ‘prirodnim tokom’ čime je petak kao izlazni dan apsolutni ‘big bang’ klupskog života koji traje do 7 sati ujutro u subotu, a ove godine raspoloženje nije omeo ni snijeg koji je obilno napadao zadnjeg dana. Dva dana vikenda uistinu su potrebni kako bi se napunile baterije.
Za razliku od dana otvorenja kad se sve zbivalo u Kinu Šiška, program je u četvrtak i petak bio raspršen po 12 kulturnih i klupskih prostora, a epicentar je dakako bila glasovita Metelkova gdje su smještena četiri kuba; Menza pri koritu, Klub Gromka, Gala Hala i Channel Zero. U vlastiti plan dvodnevne akcije upravo sam njih bio stavio u fokus. Cilj je bio pogledati što više bendova i izvođača nevezano za stilove i osjetiti puls mlade glazbene Europu u sadašnjem trenutku, a time valjda i probati ustanoviti koliko tu kotiraju naše regionalne snage. Dakle, zadržavanje 10-15 minuta na nastupima, ovisno o tome koliko je raspored dozvoljavao i, nažalost, preskakanje koncerata hrvatskih i srpskih izvođača koje sam već imao priliku čuti.
Jedini nastup koji sam na pogledao od početka do kraja bio je od niške grupe Igralom. Magnetizmu, originalnosti i jamming moćima tog trija nisam se mogao oduprijeti, jednako kao i Chris Eckman iz Gliterbeat Recordsa za kojeg bih rekao da je došao ‘pecati talente’ i da je i njemu oko i uho zapelo na Igralomu te večeri. No, možda se i varam.
No uglavnom osjećaj uskakanja i iskakanja iz toliko gustog rasporeda koncerata je nakon (svega) dva kruga, kad vam se u sat vremena ‘izvrti’ pred očima 7-8 izvođača potpuno različitih priča, ravan nekom suludom glazbenom roller coasteru. Od hermetičnih elektropop kantautorica i kantautorica, litvanskih eksperimentalista, ruske psihodelije i japan-popa, češkog shoegazea, poljske americane, slovenskog R&B-ija, švedskih neohippieja, do jazz-crossover izvođača sa svih strana Europe. U toj indie kaši, kvaliteta je dakako varirala, često ovisno i o dobi glazbenika jer bilo ih je uistinu mladih, no nekako je bila dobra stvar što je MENT izbjegao onu vrstu izvođača koje se obično trpa u koš ‘generičkih proizvoda’, što zna biti čest slučaj na showcase festivalima kad originalne brojčano nadmaše trkači za trendovima.
No i ovdje je bila očita trendovština, ali u nekim drugim stvarima, nazovimo ih pomagalima. Dakle sudeći po MENT-ovskom izboru najšarolikijeg od šarolikog nije se mogao izbjeći zaključak da je sjever Europe očaran auto-tuneom na vokalima, u najvećoj mjeri pop, R&B i hip-hop izvođači, ali i poneki rokeri poput belgijske grupe SHHT koja je imala i svog video snimatelja na koncertu. Bit će da su snimali spot. Također, proizvođači električnih gitara možda jesu u krizi, a najveći poput Gibsona pred bankrotom, no proizvođačima gitarskih efekata, sudeći po viđenom, ide odlično. Danas ako nemate dvadeset pedala pod sobom, ne možete se smatrati gitaristom, a na MENT-u nekima je i pod bio premalem pa im je još dodatno trebao i stol za efekte. O solo actovima da se i ne govori, neki su od silne istovremene zauzetosti ruku, nogu i vokala jedva uspijevali baciti pogled prema publici, no ima nekog gušta i u gledanju tog zaigranog ‘tehniciranja’ na pozornici u kojem je očgledan trud zadovoljenja svakog segmenta pjesme.
Nevezano za tu opservaciju, od onih koje bih htio poslušati uživo u nekoj eventualnoj novoj prilici ponovno definitvno je sveženski psihodelični rock kvartet Lucidvox, u kojem nema što nije neobično. Imaju neko čudno arhaično brojanje u ritmu i sulude izlete za koje se ne može sa sigurnošću reći jesu li unaprijed uvježbani ili su plod improvizacije, kao što Japanka na basu cijeli vizualni doživljaj čini totalno pomaknutim. Njihove ruske kolege Shortparis iz St. Petersburga održali su odličan koncert stilski rastegnut od šansone, noise rocka do dark electronice, ali spakiran u ‘paket aranžman’ na koji nema primjedbe. Nizozemke Blue Crime imale su dobru dozu originalnosti, dobar groove i poigravanje s dinamikom u svom noisefolk izričaju. Tu spadaju i Sheep Got Waxed iz Litve koji svoj stil nazivaju new weird i tu su potpuno u pravu, jer osim što su stilski nedefinirani, uz to imaju i smisla za humor i osjećaj za show koji su odličan kontrapunkt njihovoj čestoj lucidnoj sviračkoj neprohodnosti za svako uho. Koncert belgijskih math rockera The Guru Guru dobrim dijelom je išao u isto vrijeme kad su nastupali i Igralom, no i posljednjih petnaest minuta bilo je dovoljno da ih se zapamti. Češki shoegazeri Manon Meurt iako autorski plivaju u zoni zlatnog doba shoegazea s kraja osamdesetih i početka devedesetih, imali su najbolji i najkompaktniji zvuk u malom klubu Channel Zero, najbolji koji sam tamo čuo u te dvije večeri, iako nisam uspio ući na koncert Chuija dan prije u isti prostor pa nogu tvrditi da to vrijedi i za ‘sliku u totalu’. Naime tijekom nastupa Chuija redari na ulazu nisu puštali cijelu kolonu zainteresiranih obzirom da je unutra bilo krcato. Općenito je to bio problem u kasnonoćnim satima kad se u dvorištu Metelkove okupilo više ljudi nego što su klubovi mogu prihvatiti, pa se onda nešto moralo i preskočiti i na drugi gig doći prije koncerta kako bi uopće ušli u željeni klub.
Osim što je pohvalno to što je sve počinjalo točno na vrijeme i što je baš svatko svirao pred punim auditorijem, svakako je i veliku ulogu igrala brojna publika željna sonične avanture i večeri punih iznenađenja, bez ikakve lažne podozrivosti. Nekako je taj moment ravnopravnosti ujedno najveći šarm tih tzv. showcase festivala, tj. bar bi trebao biti, jer se igra suprotno od svima nama poznatih scenarija glazbenih festivala gdje se uvijek priča razvija od najbeznačajnijih na početku pred najmanje publike, pa do zvijezdi večeri na kraju pred najvećim auditorijem. MENT-u je stvarno uspjelo da je svakom od izvođača bez obzira bio popularan ili ne, pribavi ono najvažnije – pun klub za svirku. I ako ćemo iskreno, ništa glazbeniku nije važnije od toga.
Saznajte više: Euforični početak MENT-a u Ljubljani uz Young Fathers i Algiers
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
