Treća večer slovenskog showcasea donijela je nekoliko dodatnih koncertnih lokacija, a najpopularniji od sviju progtama bilo je predstavljanje bendova okupljenih oko Hali Gali kompilacije.
Praćenje showcase festivala po regiji nije posao za mekušce već herkulski zadatak za one izdržljive i predane radnike koji žrtvuju svoje fizičko i psihičko zdravlje kako bi vama dragim čitateljima u nizu besanih noći na pogonskom gorivu od nebrojenih limenka piva pokušali prenijeti pravi duh koncertnih i popratnih zbivanja s kojima se na njima susrećemo. Ili možda uopće nije tako; možda smo mi tek nezasitne zvijeri opsjednute provodom i ne znamo taj posao raditi kao pošten puk. Štogod od toga bilo točno, treća nam je večer jubilarnog desetog ljubljanskoga MENT-a donijela još jednu beskrajnu noć s brojnim koncertnim zbivanjima od kojih su mnoga uglavnom bili i više nego korektna.
Ruku na srce, nađe se tu mjesta i za dnevne borce, ljude zainteresirane za aktualna kretanja u glazbenoj industriji, pa ti i takvi pohode konferencijski dio programa u kojemu se u petak znalo naći ponešto zanimljivih razgovora poput primjerice onoga u kojemu je Jani Novak govorio o legendarnom Laibachu. Premda uglavnom izbjegavamo taj dio programa jer nismo u stanju sjediti na miru više od petnaestak minuta, ovaj put smo odlučili pokušati okušati granice svoje izdržljivosti na panelu na kojemu je bilo riječi o izrazito uspješnom slovensko-hrvatskom glazbenom projektu Freekind, ali i petnaest minuta pokazalo se kao neosvojivom točkom za naše nenaspavane glave.
Umjesto toga odlučili smo popratiti dodjelu nagrada Runda jer nagrada nikad dosta u našoj maloj bari. Ukratko, Regionalna udruga nezavisnih diskografa najboljim je albumom proglasila “Dok čekamo pad” pančevačkih Ljubičica koje su u toj kategoriji slavile nad Klinikom Denisa Kataneca s “Kao zao kor” te pločom “Na ivici sanjanja” Proto Tripa. Nadalje, najboljom pjesmom još je jednom proglašena “Mama ŠČ!” Leta 3, najboljim izvođačem Buč Kesidi, dočim je nagradu za najboljeg novog izvođača odnijela Zhiva koju ne treba zamijeniti s našom Živom Lucijom Ivšić koja je ranije ovoga mjeseca nagrađena na dodjeli nagrade Rock&Off.
Koncertni dio programa te je večeri počeo ranije i na nekoliko lokacija raspršenih po cijelome gradu. Premda je primamljivo zvučala ideja otići do Orto Bara gdje je novi Dirty Skunk Stage priliku dao bendovima koji njeguju progresivne, crne i doom varijante metala, ipak smo odlučili poslušati savjet našeg druga i suradnika Vida Jeraja koji nam je toplo preporučio odličan jazz kolektiv Oholo! čiji se nastup održavao u Skalni, rock dvorani ljubljanskoga dvorca do kojeg se moglo doći kratkim usponom ultramodernom žičarom.
Prostorije oko dvorca donosile su još zanimljivog programa, pa smo u lijepoj Kapeli sv. Jurja pogledali i neobičan performans braće Kranjčan u kojemu Kristijan gudi po violončelu dok Žigan izvodi sasvim neobičan moderni ples. Valjalo je skočiti i do posljednje lokacije u dvorcu, sjajno opremljene dvorane Hribar koja nas se dojmila više od nastupa talijanske kantautorice Daniele Pes koji se u njoj odvijao.
Vremena nije bilo mnogo, pa se valjalo vratiti na sinoćnje mjesto zločina u Metelkovoj ulici gdje se ponovno odvijao najveći dio programa. U neku vrstu centralne meke te se večeri pretvorila Gala Hala koja je ugostila niz bendova s Hali Gali kompilacije. Budući da smo čuli lijepe riječi o mladom noise triju Ubili su batlera, odlučili smo upravo njihovom svirkom otvoriti još jedno metelkovanje, ali početna energija koju su momci prezentirali bukom i ljutim urlanjem relativno brzo dovela je do zamora.
Više sreće išli smo potražiti u Gromku i našli smo je na koncertu mračnih sludgera Pruillip koji su u masnim soničnim eksplozijama pošteno prodrmali klub. Menza na koritu je pak ugostila lokalne snage koje se zovu Kavasutra, a čini se da su konceptu slični kod nas u posljednje vrijeme popularnom virovitičkom Skotnome vragu utopljeni u solidnu količinu ludila Franka Zappe, a po nacionalnoj liniji moglo bi se naći i natruhe otkačenosti Buldožera.
Popularnost Hali Gali programa u Gala hali doveo je do pada sistema s golemim redom koji se protezao ispred kluba. Zvijezde večeri bili su KOIKOI koji svakim novim nastupom potvrđuju kako su bona fode koncertna atrakcija, a sinoćnji koncert bio je utoliko bitnijim događajem jer je označavao njihov posljednji izlazak s Ikom u postavi koja se jasno profilirala kao neizostavna karika benda. Sretnici koji su ulovili mjesto u dvorani imat će o čemu pričati, no vaš reporter nije bio jedan od njih.
Nije nam preostalo ništa drugo nego da utjehu potražimo u završetku nastupa Comforta, a još smo je više doblili na jednom od najugodnijih iznenađenja večeri, vrlo usviranih, komičnih i žestokih pankera Lim smrad iz žila koji su nas nasmijali, ali i rasplesali svojom divljom energijom koja nije posustajala do kraja seta ovog otkačenog trija. Kraj koncertne avanture označio je nastup još jednog lokalnog benda, synthwave dvojca Neuromancer koji je svojim retro zvukom na trenutke dozivao u sjećanje filmsku glazbu osamdesetih, a moglo bi se naći i određenih poveznica s izričajem našeg ABOP-a, ali bez dvostruke bubnjarske baterije.
Naravno da s krajem koncerata nije odzvonilo i zabavi jer je MENT ove godine odlučio noć začiniti solidnom količinom partyja elektroničke glazbe, kako u Metelkovoj, tako i na lokaciji kluba K4 gdje je zabava trajala do jutra. Osim toga, ove godine je dodan i četvrti dan sa sličnim programom raspodijeljenim po dvije dvorane Kina Šiška, no iskusni posjetitelji showcaseova dobro znaju da je svakog festivala tri dana dosta, da su se gosti i suviše nauživali međusobnog društva i da počinju čeznuti za odmorom od prijateljskih lica s kojima su se prethodne tri noći družili. Valjalo je stoga i nama spakirati stvari i poći put Zagreba s novim naramkom iskustava i dobre volje koja nam ima potrajati barem do sljedećega MENT-a.
Saznajte više: