Legende metala objavile su 11. studijski album.
Najbitnije je imati dobar izgovor. A još je bitnije kada drugi prepoznaju da je to dobar izgovor, bez da im se išta sugerira.
Metallica, naime, u prosjeku ima 60 godina: James Hetfield (60), Lars Ulrich (60), Kirk Hammet (61), Robert Trujillo (59). I to im se ovih dana uzima kao olakotna okolnost, pa čak i razlog za nesputano divljenje, od vrha do dna interneta.
Savršen izgovor za snimiti još jedan “najbolji album od ’91. naovamo”, što mu u ukupnom poretku može donijeti najviše peto ili šesto mjesto. Savršen izgovor za snimiti što god žele i pobrati laude pa makar to bio još jedan prosječan, zbrkan i na trenutke naporan album. “Toliko godina imaju, a tako dobro sviraju!”
I kako sad tim pretpotopnjakovićima sa savršenim izgovorom, koji su korak do ispunjavanja uvjeta za punu mirovinu, prigovoriti da je taj njihov današnji heavy metal nabrijana reciklaža također njihovog heavy metala, i to onoga iz devedesetih, njihove daleko najdosadnije faze, koja i nije bila heavy metal?
Kako im na pristojan način reći da je rekreiranje speed klasika “Motorbreath” u “Lux Aeterni”, i riffom i tekstom, uzaludno koliko i tužno, kad je već i od njihova prvijenca “Kill ‘Em All” prošlo okruglih 40 godina?
Kako im sad objasniti da snimiti retro-thrash album ne znači samo nabacati stotine riffova i reći Hammetu da svako toliko ubaci koji solo? I da bi pjesme, koliko god da su oni u sviračkoj formi, ipak trebale imati glavu i rep, a ne da gotovo svaka negdje na četvrtoj minuti izmakne kontroli pa da na kraju imate osjećaj da album traje barem pola sata previše. “Too Far Gone?” je ogledni primjer kako je to možda moglo izgledati.
Kako starijoj gospodi diskretno napomenuti da nizanje rima poput traumatic/dogmatic/psyhotic/erratic/chaotic/narcotic… ne znači da tekstovi automatski imaju smisla? I da oni nikako ne mogu znati što se događa u glavama 18-godišnjaka, kako si utvaraju u naslovnoj “72 Seasons”, odakle su nabrojani pojmovi i izvađeni.
Kako vremešnom Hetfieldu priopćiti da to što on tvrdi da su snimili “fantastičan album” ne znači da to stvarno i jest fantastičan album. Jer i Houra svakim novim albumom Prljavog kazališta izgovori da se radi o “odličnom albumu” pa ništa… Ili kako godinu starijem Hammetu objasniti da je Metallica odavno postala mainstream i da većina njihove publike ne može otrpjeti dvominutni gitaristički solo koliko umalo traje ona na “You Must Burn!”. A najgore će biti reći Ulrichu da ekipa na Redditu već uveliko raspravlja je li bubanj na albumu možda programiran jer “on nikad ovako točno i precizno nije udarao”.
Nije možda uputno ove veterane teškog zvuka podsjećati ni na aferu Napster, javno paljenje njihovih ploča, šupački način izbacivanja Jasona Newsteda iz benda, omalovažavajuće izjave prema vlastitoj publici, grupne seanse kod psihijatra, komične produkcijske odluke iz bliže povijesti, korporativne kalkulacije i sve ono ostalo što netko tko pamti Metallicu iz mlađih, iskrenih i beskompromisnijih dana, ni uz najbolju volju ne može izbaciti iz mozga dok preslušava svaki njihov novi uradak.
Ono što bi ova četvorka sigurno voljela čuti je da su “Shadows Follow”, “Sleepwalk My Life Away”, “Too Far Gone?” i “If Darkness Had a Son”, zanemarimo li sve gore napisano i hinimo da slušamo debitantski album nekih ambicioznih retro thrash metalaca, komadi zbog kojih nam na pamet i može pasti lažna misao da se radi o “fantastičnom albumu”.
Ima tu, priznajemo, povremeno dovoljno prohodne riffovske “masnoće” koju je na trenutke užitak dočekati u slušalicama. Sa zadnjom pjesmom, epskom 11-minutnom “Inamoratom”, otići ćemo i korak dolje – to je nešto najbolje što su snimili još od 1988. Za koju godinu, kad prođe još jedna njihova svjetska turneja i ova ploča padne u neminovni zaborav, tvrdit ćemo vjerojatno da je “Inamorata” jedino što vrijedi na ovom albumu.
Autor recenzije ima 48, nemojte sad biti licemjeri pa mu uzeti nešto za zlo.
Ocjena: 7/10 (realno 6, ali “toliko godina imaju, a tako dobro sviraju”)
(Blackened, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
