Glazbena karavana koju predvodi slavni Mick Harvey u najnovijem obliku je ponovno došla i do Zagreba, a publika je nahrlila pogledati što im nova revija ima za ponuditi.
“Bilo je teško uvjeriti menadžere, diskografe, publiciste i promotore da shvate što radimo,” rekao mi je Mick Harvey u intervjuu prije sinoćnjeg nastupa koji je u Močvari održao s putujućom glazbenom družinom koju su nazvali The Invisible Blue Unicorns. Naravno da je taj koncept bilo teško objasniti ljudima iz industrije, budući da se i dio publike za vrijeme koncerta mučio sa shvaćanjem dinamike na pozornici. Ne zato što je bilo loše, nedajbože, nego… Pa kako su to oni zamislili? Svi zajedno sviraju pjesme od svakog ponaosob? Hm. Kako to objasniti? “Welcome to this… thing… that we do,” tako je Mick pokušao najaviti koncert s pozornice.
Iz samog popisa imena istaknutog u naslovu jasno je da je na pozornici kluba na nasipu bila pozamašna gužva, ali s ponosom možemo prijaviti da je gužve bilo i u publici. Tolika da je Mika Bajinski, kantautorica i osnivačica grupe Sometimes With Others ostala vidno osupnuta, nekoliko puta zahvaljujući okupljenima što na brojnosti, što na pozornosti za vrijeme nastupa. “Klupski je koncert, a atmosfera je kao u crkvi,” rekla je. U nekom drugom koncertu žešćeg rock and rolla, ova bi izjava djelovala pokudno, ali glazba koja se stvarala sinoć u Močvari doista je iziskivala određenu posvećenost publike koja je u ovom slučaju svoj posao odradila toliko dobro da Mika nije propustila priliku da po prvi put na kraju koncerta mobitelom fotografira posjetitelje.
Članovi Sometimes With Others doista ponekad sviraju s drugima, kao primjerice basist Yoyo Röhm kojeg je često moguće čuti upravo u kombinaciji s Mickom Harveyjem. Njihovu glazbu pogotovo obogaćuje zvuk violončela koje svira Marie–Claire Schlameus (na turneji je njezinu ulogu preuzela Rachel Maio), a zvuk im je potpuno u skladu s komornim noir popom koji su i zadnji put 2019. godine u Zagreb donijeli Mick i njegov prijatelj JP Shilo kojemu se broj fanova između koncerata višestruko umnožio. U publici se tako moglo čuti neke glasove koji s Australcem pjevaju neke od pjesama koje su zavoljeli, prvenstveno “Invisible You” ili “Widow’s Peak”. Za vrijeme pauze i poslije koncerta čuli su se mnogi komentari u kojima je s pravom u jednakoj mjeri hvaljen njegov kantaustorski talent kao i gitarističko umijeće, tako da je sinoć dodatno učvrstio vezu sa zagrebačkom publikom i sasvim je jasno da bi sad već mogao i sam napuniti neki od klubova.
Iako je snagom svog imena i pedigrea glavna zvijezda i magnet za publiku bio Mick Harvey – koji će zauvijek ostati upamćen kao glavni časnik Nicka Cavea kroz tri desetljeća od The Boys Next Door, preko The Birthday Party, pa sve do The Bad Seedsa – njegova uloga na pozornici nije bila istaknuta koliko bi se moglo očekivati. Malo vremena provodio bi za klavijaturama, malo s električnom ili akustičnom gitarom, a zapjevao bi u pravilu samo u duetima s mladom meksikanskom pjevačicom Amandom Acevedo s kojom je netom snimio album “Phantasmagoria in Blue”.
Zajednička ploča izići će ću rujnu, a već je najavljena dvostrukim singlom obrada pjesama iz gotovo oprečnih stilova, a to su “Love is a Battlefield” koju je u osamdesetima izvodila Pat Benatar (a Mick i Amanda su je preporodili u ruhu tipične komorne šansone u svom stilu) te predivne “Milk + Honey” američkog folk prokletnika Jacksona C. Franka koji je svojim melankoličnim zvukom nadahnjivao mnoge slavn(ij)e kolege kao što su Nick Drake, Paul Simon i Bert Jansch. Spomenimo ovdje da su ove dvije pjesme otisnute na isti vinil s Harveyjevim samostalnim singlom, “Suitcase in Berlin”, prepjevom stare balade Marlene Dietrich, u ograničenom izdanju od 500 primjeraka, a sudeći prema navali na štand na kojemu ih je sinoć Mick prodavao i potpisivao, vrlo je izgledno da je velik dio te naklade dom našao upravo u Zagrebu.
Čuli smo te dvije obrade i sinoć na pozornici, kao i “She Won’t” sjajan izbor iz jedne od najfascinantnijih pjesmarica pop glazbe, one Leeja Hazlewooda i Nancy Sinatre. Mick i Amanda zapjevali su i dvije pjesme sa španjolskog govornog područja, “Al alba” Luisa Eduarda Autea te divnu “Blue Unicorn” kubanskog kantautora Silvija Rodrigueza koja je cijelo reviji dala i ime. Valja spomenuti i bis na kojemu smo morali čuti i barem jednu pjesmu iz kataloga Sergea Gainsbourga kojemu je Harvey posvetio čak četiri albuma u svojoj solo karijeri, a izbor je pao na “Bonnie & Clyde”, dok su večer okončali ponovno Sometimes With Others koji su na sirov i usporen način, ne daleko od stila PJ Harvey, zamračili Led Zeppelin i njihovu “Whole Lotta Love”.
I za kraj spomenimo samo da je sinoćnji nastup održan u sklopu anualnih Koncerata za Baru koji se već više od dva puna desetljeća održavaju u čast Ivici Baričeviću Bari, jednom od pokretača Žednoga uha, a u sklopu double billa koji će sutra upotpuniti drugi dio australse karavane koji nam dovodi Texa Perkinsa i The Fat Rubber Band. Stoga svatko tko je uživao sinoć neće požaliti vratiti se u Močvaru ni sutra. A i sam Mick najavio nam je i brzi povratak, za godinu dana, u solo izdanju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
